na današnji dan rođena je legenda ugostiteljstva: Milutin Rašković (1958-2014)
Pričalo se po Kragujevcu- gde god Milutin otvori kafanu- to mora da radi… Nije do usluge samo i do čoveka je…
Uistinu, od kada je na današnji dan iz rodnog Drena kod Zubinog Potoka zakoračio na ovaj svet, iza sebe je ostavljao energiju svojstvenu samo velikim ljudima.. Svojim opaskama, šalama, nasleđem- otišao je u legendu i mnogo pre svoje prerane smrti 2014.godine.
A malo je ljudi koji uđu u istoriju nenamerno.. Onako nonšalatno odškrinu vrata nezaborava- da se iza njih priča kao da su živi, da im reč ostane u svakodnevici dugo, dugo posle njih. O kafanskom umeću nećemo da govorimo. O njemu i druženju sa Milutinom rekli su umniji od nas- legende srpskog glumišta Petar Božović, Radoš Bajić, Dragan Jovanović, pokojni Manda i Glogovac, znani i neznani.. radnici, doktori, akademici, seljaci..
Možda je i najvredniji dar kod čoveka kada na njega ne možeš da se naljutiš što god skrivio, uradio…
A Milutin je bio takav. I grešio je. Za sebe, i nosio svoj krst sve do sudnjeg dana, kada se i sa opakom bolešću šalio da se i danas na WMA prepričavaju njegove doskočice, pitanja lekarima i odgovori… duhoviti, koncizni..
Tek da bi ilustrovali o kakvom se duhu radilo prepričaćemo toliko puta u čaršiji ispričanu anegdotu. Milutin zamolio svog prijatelja Milana Jovanovića, hirurga na WMA da ga odveze kod tadašnjeg predsednika Srbije Tomislava Nikolića u selo Bajčetinu.
-Je li Tomo- pitao je Milutin uz čašicu- šta je po zanimanju tvoj vozač, šta je završio od škole?
Zbunjeni predsednik je malo zaostao, a onda objasnio da je završio srednju školu..
-Vidiš. Ti si predsednik Srbije a ja kafedžija, a mene vozi doktor sa WMA- ladno je rekao Milutin.
Sa svojim najvećim prijateljem Petrom Božovićem začeo je humanitarnu akciju davanja krvi koja se i dan danas održava. U kafani. Tog dana Kragujevac zaboravi na partijske i sve druge boje i obezbedi se krv za četvorodnevne potrebe ovdašnjeg Kliničkog centra koji leči dva miliona ljudi u regionu.
Pomagao je znanom i neznanom. Često i na svoju štetu. I kad narod ne zaslužuje. Bilo je to jednostavno u njemu.
Dobrotvor mnogih crkava, dece bez roditelja, unesrećenih…
A i kada je grešio- znao je da je postavio temelj sa koga je moglo da se gleda daleko u budućnost. Suprugu Ljubinku, sina Stavru i Miloša.. Oni su danas „Biblioteka kod Milutina“ .. Oni su danas On. Zato Milutin i dalje živi…
ucentar.rs
fotogalerija: