pre 16 godina napustio nas je najpoznatiji Kragujevčanin -Milovan Ilić Minimaks!
Umro je podsmevajući se opakoj bolesti. Prozivao političare, sportiste i estradu. Autor i voditelj kultne radio emisije „Tup tup“

aforizmi Milovana Ilića Minimaksa
– Poruka Aleksandru Prvom Ujedinitelju: “Hvala, nije trebalo!”
– Ne znam da li će nas Evropa primiti, ali Afrika nas je već stavila na listu čekanja.
– Godišnjica kosovske bitke biće proslavljena čim se bitka završi.
– Rad je stvorio čoveka, a čovek – Praznik rada.
– Rekli smo istorijsko NE. Možda bismo rekli jos nešto da smo znali strane jezike.
– Vest komunist od dva crvena kartona napravi – partijsku knjižicu.
– Otkad su počeli da im dobacuju “Ua, pederi!”, Srp i Čekić se sve ređe viđaju zajedno.
– Čuvajte mi Jugoslaviju! Nagradiću vas pokrajinom.
– Da vođa nije ostao bez noge, možda ne bismo ovoliko ćopali.
– Bratstvo i jedinstvo je naše najveće bogatstvo. Pazite da ga se ne dočepa narod.
– Poklanjaju nam kamile. Valjda zato što je veliki vođa iza sebe ostavio pustinju.
– Mi smo mala i siromašna zemlja: nama su i kraljevi na privremenom radu u inostranstvu.
– Primiće nas u Evropsko tržište čim popravimo kantar.
– U odnosu na međuljudske odnose, hrana nam i nije mnogo zatrovana.– Dok su ostali pratili modne trendove, mi smo decenijama nosili jedno te isto – štafetu.
– Narod oseća da ste mu na čelu, ali misli da ste komarac.
– Kad generalni diktira nešto svojoj sekretarici – da li je to vojna diktatura?
– Da je živ, Dostojevski bi se opredelio za malu privredu: otvorio bi fabriku – idiota.
– Neki su da menjaju granice… makar po padežima.
– Naša princeza bila je korpulentna: umesto na zrnu graška, morala je da spava na Brionima.
– Poginuo je u osmoj ofanzivi – osvajajući jednu vilu na Dedinju.
– Gladnima je svejedno da li gladuju u jednopartijskom ili višepartijskom sistemu.
– Jugosloveni su drvo života upotrebili za potpalu.
– Čuo sam da su se posle rata drugovi u Belom dvoru oslovljavali sa gospodine druže.
– Menjam vlast za hleb. Šifra “Radnička klasa”.
– Uništene su sve šume da bi se izgradio dovoljan broj ramova za fotografije onih koji su prvi otišli u šumu.
– Otkako gladuju, Jugosloveni su siti svega.
– Spomenik mu je mali, ali mu je postolje ušlo u Ginisovu knjigu rekorda.
– Ovoliki neuspesi… Pa, to još nikome nije uspelo!
– Ono što nam nisu mogli Hitler i Staljin, postigli smo sami.
– Narod je dostojno oplakao svog vođu: suzavac je ispunio očekivanja.
– U svetu nas znaju kao zemlju koja ima 23 miliona stranaka.
– Čuvaj Beli dvor za crne dane!
– Idejno smo potkovani, a od sreće – njištimo.
– Mi imamo hleb, oni imaju nož. Neko pominje ujedinjenje…
– Više se ne smatram Srbinom. A ni manje.
– Bliski istok nam je, na žalost, sve bliži.
– Srbi žele da žive u jednoj državi. Švedskoj, recimo.
– Razvili smo jedra. Još samo da nabavimo brod i more.
– U početku beše Tito, a na kraju – Titanik.
– Naša zemlja sve više liči na zajednicu. Prvobitnu.
– Kad novinari štrajkuju, nema ko da objavi rat.
– Gledam šta se radi oko mene. Ništa se ne radi.
– Evropo, ne možeš ti toliko da se ujediniš koliko mi možemo da se razjedinimo.
– Možda bi neki prodali zemlju. Ali, ko će ovo da kupi…
– Čuvaj se zemlje u kojoj snajperisti najbolje vide!
– Ne daj se, generacijo… besplatno!
– Davali su mu 40 dana. Nije hteo ni da čuje ispod 50…
– Spreman sam da mu oprostim što je hteo da bude car, ali ne i to što je hteo da ima 23 miliona dvorskih budala.
– Neki su za upotrebu sile – milom ili silom.
– Pod Turcima 500 i pod komunistima 50 godina. Šta je bilo teže?
– Pesma nas je održala, a popevka – otcepila.
– Bili smo zemlja čuda: sad smo čudo.
– Da li će se i posle trećeg svetskog rata govoriti “treća sreća”?
– Sreća je sresti odžačara, naročito ako je krenuo da gasi komšijinu kuću.
– Srbi su najbogatiji narod na svetu: niko nema toliko neprijatelja.
– U pravu ste, mada bi logičnije bilo da ste u zatvoru.
– Ide mi radni staž: sve ostalo mi stoji.
– Švedski sto, poljski krevet, francuski ključ i jugoslovenska inflacija.
– “Jugo” parkiran na Slaviji – to je sve sto je ostalo od Jugoslavije.
– Nekad smo bili braća. Sad nema psovke u kojoj jedni drugima ne pominjemo sestru.
– Nije tragično što smo u blatu do guše, već što smo iskaljali nove opanke.
– Slepo smo ga sledili. Kad smo otvorili oči – sledili smo se.
– Čoveku su bile potrebne noge sve dok nije izmišljen daljinski upravljač.
– Četrdeset godina morali smo da ćutimo. To se završilo – minutom ćutanja.
– Ako je predratna Jugoslavija bila trula, onda je ova – trula-la.
– Nije istina da mi radimo jedni protiv drugih: mi smo lenštine.
– Jugoslavija će uvek postojati. Naročito kao ideja.
– Više se ne svađamo: niko ni sa kim ne govori.
– Vidimo mi da je to prst sudbine. Videli bismo još bolje da nam ga niste gurnuli u oko.
– Bratoubilački rat ne dolazi u obzir. Nismo više braća.
– Živeo veliki vođa! Živeo kako je hteo…
– Dilema: da li da obijem banku ili da osnujem stranku?!
– Već godinama nisam video prosjaka. U modi je otimanje.
– Proleteri svih zemalja – izvinite. Vaš Marks.
– Mi smo otvorena zemlja: nama su i lopovi na slobodi.
– Ne, nije to grupni seks: to je naše kolektivno predsedništvo.
– Jugoslovenu je lakše da sastavi vladu nego kraj s krajem.
– Nekada su bila moderna zatvaranja po regionima i područjima. Sada se koriste i zatvori.
– Čim nabavimo štake, izaći ćemo na svetsku pozornicu.
– Bio je zadužen za čistke, ali je otpušten jer su mu pronašli višak od 150 ljudi.
– Istina je obično na sredini, gde je najdublja voda.
– Svaki narod ima vođu kakvog je zaslužio. Šta li smo mi bogu zgrešili?
– Ko tebe hlebom, ti njega kruhom.
– Da li je osim narodnih heroja i četnika još neko učestvovao u ratu?
– Snežana sa sedam patuljaka. Na drugom mestu je Jugoslavija sa šest.
– U kapitalizmu radnika izrabljuju, a socijalizam mu omogućava da nabavi prosjački štap po želji.
– Svi nas uzimaju za primer. Niko nas ne uzima ozbiljno.
– Ne daju nam Olimpijske igre. Znaju da im više ne bismo vratili.
– On je umro, a njegove ideje žive… od socijalne pomoci.
– Klasni neprijatelj nam je – prvoklasan.
– U zemlji u kojoj nadvlada životinjski nagon bajke postaju basne.
– Mnogo je zabrljao: ne gine mu zatvor ili – neka ambasada.
– Pre nego što je primio štafetu, rekao je: “Znam za jadac!”
– Bili smo pet vekova pod Turcima. Pitajte ih kako su preživeli.
– Na zapadu dobru decu vode u Diznilend, a nevaljalu u – socijalizam.
– Pomeni me u molitvama, a možeš i u testamentu.
– Počeću da štrajkujem čim nađem posao.
– Zanemeli smo od sreće kad su nam dali slobodu govora.
– San svake partije je da bude majstorica.
– Dajem časove iz policijskih časova.
– Ni džemper ne voli kad se para, a kamoli Jugoslavija.
– Da nije Jugoslavije, Čarli Čaplin bi bio najsmešniji u XX veku.
– Ne mrze baš svi vlast. Znam jednog ministra.
– Pravi ljudi na prava mesta. Ali, gde naći tolike zatvore?!
– Prvi maj se slavi dva dana: prvog dana slave oni koji imaju, a drugog oni koji nemaju posao.ucentar.rs foto: printskrin