ONI su nas napustili u 2021. godini!
Mirla Furlan, preminula je 20. januara 2021
Rođena je 7. septembra 1955. u Zagrebu. Igrala je u mnogim filmovima i serijama jugoslovenske produkcije, a u SAD je bila poznata po ulozi Delen u televizijskoj naučno-fantastičnoj seriji Vavilon 5 i po ulozi Danijel Ruso u seriji Izgubljeni. U SFRJ je bila jedna od najvoljenijih glumica poznata po rolama u ostvarenjima kao šti su Otac na službenom putu (1985) Emira Kusturice, koji je osvojio Zlatnu palmu na Kanskom filmskom festivalui Lepota poroka (1986) Živka Nikolića.
Krajem 1991. godine Mira Furlan i njen suprug emigrirali su iz SFRJ kako bi izbegli političke pritiske i etničke tenzije koji su ih pratili zbog krize u kojoj se bivša država nalazila.
Goran Dinčić, glumac 10. februar 2021
Podsetimo, poznati pozorišni, filmski i televizijski glumac Goran Daničić rođen je u Užicu 1962. godine, a diplomirao je glumu na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu 1990. godine, u klasi profesora Milenka Maričića, kao student generacije. Član Jugoslovenskog dramskog pozorišta bio je od 1993. godine.
U Jugoslovenskom dramskom pozorištu igrao je u predstavama “Don Žuan” (Pjero), “Nora!” (Šef kadrovske službe), “Otelo” (Dužd), “Mletački trgovac” (Knez marokanski, Knez aragonski), “Shopping&Fucking” (Brajan), “Bure baruta” (Topuz), “Punjene tikvice” (Atentator), “Troil i Kresida” (Ajant), “Gospođa ministarka” (Konzul Nikaragve), “Paviljoni” (Lopov 1), “Višnjik” (Trofimov), “Lulu” (Rodrigo), “Mrtve duše” (Nozdrjov), “Poslednji dani čovečanstva” (Major), “Tergovci” (Paskvinio), “Rođaci iz najboljih dana” (Đuro), “Lažni car Šćepan Mali” (Vojvoda Drago), “Florentinski šešir” (Boben), “Vesele žene vindzorske” (Bardolf), “Razbojnici” (Racman), “Bela kafa” (Deli Jova), “Narodni poslanik” (Ivković), “Sumnjivo lice” (Josa) i drugim.
Ostvario je veliki broj zapaženih filmskih uloga u ostvarenjima “Delirium tremens”, “Ivkova slava”, “Kad porastem biću Kengur”, “Nebeska udica”, “Kordon”, “Mala noćna muzika”, “Rođen kao ratnik”, “Vukovar, jedna priča”, “Ni na nebu ni na zemlji”, “Mi nismo anđeli”, “Mali svet”, “Pad u raj”, “Sabirni centar”, “Zaboravljeni”, “Kaži zašto me ostavi”, “Sjaj u očima”…
Đorđe Balašević, preminuo 19.februara 2021
Legendarni kantautor Đorđe Balašević preminuo je tokom lečenja od kovida 19 na Kliničkom centru Vojvodina, javio je RTS.
Nakon lečenja kod kuće, stanje mu se pre nekoliko dana pogoršalo, pa je primljen na Infektivnu kliniku, gde je dalje lečen od upale pluća izazvane Kovidom 19.
U Balaševićevom rodnom gradu Novom Sadu, u kom je i proveo čitav život, ispred njegove kuće u Ulici Jovana Cvijića okupljali su se građani, palili sveće i polagali cveće.
za njega su ostale legendarne pesme – „Lepa protina kći“, „Ne lomite mi bagrenje“, „Devojka sa čardaš nogama“, bezbroj njih, izdvojili smo najlepše.
Svoju karijeru čuveni Đole otpočeo je pre skoro četiri decenije u srednjoškolskom bendu “Žetva” s kojim je snimio prvi singl “U razdeljak te ljubim”. Iako mu pesma nije bila posebno draga, upravo ona ga je i proslavila.
Polako svi počinju da prepoznaju glas “novosadskog dečaka”, a on dalje svoj put nastavlja u grupi “Rani mraz”.
Za razliku od njegove ljubavi prema muzici, roditelji su uvek smatrali da je trebalo da se bavi geografijom za koju se i školovao. Zbog toga, iako im je Balašević uvek ostavljao dva mesta za koncert, istom nikada nisu prisustvovali.
Iz svog rodnog Novog Sada nikada nije otišao, a vrlo mali broj ljudi zna da je njegova starija sestra Jasna preminula.
Kako je već više puta napomenuo, mrzi formalnosti, a 1992. godine odbija da ide na vojni front zbog čega su njegove pesme bile zabranjene u državi.
Deset godina ranije upoznao je ljubav svog života, Oliveru Savić sada Balašević, s kojom je u braku više od tri decenije. Njihov susret izjednačava se s onim sa filmskog platna. Ona kao reprezentativka u gimnastici sa nešto skromnijim načinom života, i on na početku slave s raskošnijim životom.
Iz njihove ljubavi, izrodilo se troje dece, Jovana, Jelena i Aleksa. A od 2013. godine ova porodica bogatija je i za dve unuke koje je rodila ćerka Jelena.
Đorđe Balašević rođen je 11. maja 1953. godine, a iza sebe ima mnoštvo pesama koje su posvećene njegovoj muzi, Olji Balašević, a svoje reči pretočio je i na papir, pa tako može da se pohvali i sa pet književnih dela.
Njegovi roditelji nikad nisu prisustvovali nijednom njegovom koncertu, za koje im je uvek čuvao dva prazna mesta.
Boris Komnenić, 7. marta 2021
Rođen je 1957. godine u Puli, ali se sa porodicom u ranoj mladosti preselio u Beograd.
Diplomirao je na Fakultetu dramskih umetnosti i 1984. godine postao je član Narodnog pozorišta, gde je poslednjih godina bio prvak drame.
Pored pozorišnih, odigrao je i više od 70 uloga na filmu i TV serijama.
Simpatije najšire televizijske publike stekao je još krajem osamdesetih godina kao Aleksandar „Guza“ Popadić u seriji „Bolji život“.
Dobitnik je više priznanja za rad, među kojima su Nagrada grada Beograda za pozorišno stvaralaštvo 2009. godine, nagrada „Raša Plaović“, godišnje nagrade Narodnog pozorišta i Beogradskog dramskog pozorišta i nagrada Filmskih susreta u Nišu.
Glumio je i u popularnim TV serija „Vratiće se rode“, „Žigosani u reketu“, „Sinđelići“, filmovima „Bal na vodi“, „Špadijer jedan život“, „Gore-dole“, „Montevideo, Bog te video“.
„Ako smo pali bili smo skloni padu“.
Ovako počinje film „Tajvanska kanasta“ reditelja Gorana Markovića u kojem je Boris Komnenić ostvario jednu od najazapaženijih uloga u karijeri.
Ali ovog glumca, koji je preminuo u 64. godini u Beogradu, mnogi će pre svega pamtiti po ulozi u popularnoj TV seriji „Bolji život“ u kojoj je glumio najstarije dete tipične jugoslovenske porodice iz osamdesetih godina prošlog veka.
Scenarista serije Siniša Pavić otkrio je jednom prilikom da je uloga Saše Popadića u seriji Bolji život prvobitno bila namenjena Žarku Lauševiću, ali je on odbio jer je tada snimao film „Oficir s ružom“.
„Boris Komnenić je izabran kao najbolje rešenje. Kasnije se ispostavilo da je baš ta uloga obeležila njegovu karijeru“, zaključio je scenarista.
Film Tajvanska kanasta iz 1985. godine, Gorana Markovića, po mnogima je obeležio filmsku karijeru Borisa Komnenića – tumači lik četrdesetogodišnjeg nezaposlenog arhitekte, koji pored supruge, ima i mladu devojku Vanju.
Zaokupljen je izradom pokretnih skulptura, takozvanih mrdalica, koje niko osim njega ne shvata ozbiljno.
Neurotičan, sluđen i nesiguran, potpuno pada pod uticaj „velikih igrača“ koji ga koriste za sumnjive poslove. Ne sluteći šta se dešava iza kulisa, pristaje na sve, da bi na kraju ostaje sam pred ponorom na zgradi koju je navodno on podigao, a ostaje mu da bira pad.
U filmu se pojavljuju i članovi rok sastava Ekatarina Velika.
Margita Stefanović igra sestru Borisa Komnenića.
Vlastimir Vlasta Velisavljević, 24 mart 2021
Legendarni glumac Vlastimir Velisavljević preminuo je u 95. godini od posledica koronavirus
Vlastimir Velisavljević je rođen 28. jula 1926. u Beogradu. Glumom je počeo da se bavi 1938. u pozorištu „Roda“, koje je vodila Nušićeva ćerka Gita Predić.
Vlasta je 1943. bio uhapšen i odveden je u nacistički logor Dortmund Herde, iz kojeg je uspeo da pobegne uz pomoć jednog majstora u fabrici koji mu je dao nemačku propusnicu, zahvaljujući kojoj je uspeo da stigne nazad u Beograd.
Posle rata, s nekoliko drugova pokušao da pobegne u Ameriku, ali je bio uhvaćen i odveden u zatvor na Adi Ciganliji. Neobično, jer obožava Rusiju i rusku kulturu.
Proveo je i tri godine u zatvoru na Golom otoku, na koji je odveden 1950. godine pošto, kako sam kaže, nije želeo da izda kuma, pukovnika u JNA, kojeg su optuživali da je staljinista.
Kada je donet zakon o rehabilitaciji, podneo je zahtev i rehabilitovan je kao zatočenik Golog otoka.
Prilikom hapšenja bio je student treće godine Pozorišne akademije u Beogradu, na kojoj je kasnije i diplomirao, u klasi Mate Miloševića, u kojoj su bili i Olivera Marković, Đuza Stojiljković, Pepi Laković, Mihailo Viktorović.
U kasnijoj glumačkoj karijeri ostvario je čak 350 uloga u pozorištu, na filmu i televiziji. Svakako najpoznatija pozorišna uloga je ona iz predstave Buba u uhu, koju je više od 1.600 puta igrao na sceni JDP-a.
Od televizijskih uloga, mnogi će izdvojiti ulogu magistra Đorđevića u Boljem životu, a mlađa publika ga se seća po ulozi baba Nate u filmu Mala noćna muzika.
Bio je doživotni počasni član Jugoslovenskog dramskog pozorišta u Beogradu.
Ima ćerku Dubravku iz prvog braka.
Zafir Hadžimanov, kontautor 27. mart 2021
Kantautor, pesnik, glumac Zafir Hadžimanov je rođen 1943. godine u Kavadarcima, Makedonija. Završio je gimnaziju i muzičku školu u Skoplju, gde je počeo da se bavi muzikom i pozorištem. 1967.godine diplomirao je glumu na FDU u Beogradu. Paralelno sa studijama, nastupao je kao pevač zabavne muzike i snimio svoje prve dve ploče na kojima je i autor tekstova. Bio je oženjen pevačicom i glumicom Senkom Veletanlić, sa kojom ima sina Vasila Hadžimanova poznatog džez muzičara.
Ivan Klajn, akademik 30. mart 2021
Ivan Klajn je rođen 1937. godine u Beogradu. Završio je studije italijanskog jezika i književnosti na Filološkom fakultetu u Univerziteta u Beogradu 1961. godine, na kome je kao redovni profesor predavao je italijanski jezik i uporednu gramatiku romanskih jezika.
Osim romanistike, područje Klajnovog rada je i normativna gramatika i standardizacija savremenog srpskog jezika.
Klajnova najznačajnija dela su: „Uticaji engleskog jezika u italijanskom“, „Tvorba reči u savremenom srpskom jeziku“, „Italijansko-srpski rečnik“ za koji je dobio nagradu Vlade Republike Italije.
„Rečnik jezičkih nedoumica“ najčešće je štampana knjiga koju potpisuje Klajn.
Od prvog broja je bio glavni urednik lingvističkog časopisa Jezik danas, koji izdaje Matica srpska.
Od 1974. godine pisao je rubrike o problemima savremenog jezika, najpre u Borbi, zatim u Politici i Ilustrovanoj politici, kao i u NIN-u.
Objavio je veći broj radova u lingvističkim časopisima, kao i 18 knjiga.
Preveo je više knjiga sa italijanskog i engleskog jezika na srpski.
Za dopisnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti izabran je 1997, a za redovnog 2003. godine.
Bio je i član Saveta Vukove zadužbine, Odbora za standardizaciju srpskog jezika i predsednik Komisije za odnose sa javnošću i rešavanje neodložnih pitanja, kao i saradnik Matice srpske.
Predrag Živković Tozovac, legenda narodne muzike 6. april 2021
Tozovac je rođen je u Kraljevu 1936. godine, od oca Svetozara-Toze Živkovića po kojem je i dobio nadimak i majke Budimke, pa tako mali broj njegovih mnogobrojnih obožavalac zna da mu je pravo ime zapravo Predrag Živković.
Njegova velika popularnost počinje 1971. godine, kada pobeđuje na Pesmi leta kompozicijom „Mirjana“. Sledeće godine opet pobeđuje pesmom „Oči jedne žene“ i potvrđuje status najpopularnijeg pevača na ovim prostorima. Godine 1972. peva pesmu „Jeremija“, koju tadašnje komunističke vlasti svrstavaju u četnicke pesme, zbog čega biva prinuden da se skloni kod prijatelja u Ne
mačku. Nakon dve godine vraca se u Srbiju, vlasti mu oduzimaju pasoš, ali Tozovac ostaje miljenik publike i nastavlja da peva, ali i da vodi razne emisije i šou programe…
Mnogi ga smatraju najvećim gospodinom srpske narodne muzike, a njegove pesme nisu izbledele sa godinama pa su tako i dan danas neizbežan repertorar na svim proslavama i veseljima, poput „Ti si me čakala“, „Oči jedne žene“, „Jesen u mom sokaku“, „Leno, Leno Magdaleno“ i drugih…
priredio: ucentar.rs
foto: instagram/prinskrin