Misterija Crne ruke duga 110 godina! Uspon i pad najmoćnije srpske tajne organizacije!
Na današnji dan, 9. maja 1911. godine u Beogradu je osnovana tajna organizacija koja je kasnije nazvana Crna ruka.
Ova organizacija kasnije je nazvana „Crna ruka“, a njene vođe su bili Dragutin Dimitrijević Apis, Ilija Radivojević i Bogdan Radenković, a ta organizacija je predviđala upotrebu nasilja u rušenju Osmanske imperije i Austro-Ugarske.
Članovi Crne ruke su bili upleteni u Majski prevrat 1903. godine, kada je prekinuta loza dinastije Obrenovića, a pružila je i podršku Mladoj Bosni u izvršenju atentata na Franca Ferdinanda.
Glavne tačke Ustava i Pravilnika organizacije „Ujedinjenje ili smrt“ odnosno C. R. bile su:
- Čl. 1. U cilju ostvarenja narodnog ideala, ujedinjenja Srpstva, stvara se organizacija, čiji član može biti svaki Srbin, bez obzira na pol, veru, mesto rođenja, kao i svaki onaj, koji iskreno bude služio ovoj ideji.
- Čl. 2. Organizacija pretpostavlja revolucionu borbu kulturnoj, stoga joj je institucija apsolutno tajna za širi krug.
- Čl. 3. Organizacija nosi naziv „Ujedinjenje ili smrt“.
- Čl. 4. Za ispunjenje ovoga zadatka, organizacija, prema karakteru svoga bića, utiče na sve službene faktore u Srbiji, kao Pijemontu, i na sve društvene slojeve i celokupni društveni život u njoj
Dalji članovi obuhvataju ove najbitnije odredbe: na vrhu organizacije stoji Vrhovna centralna uprava, čije su odluke punovažne za sve članove i koja ima pravo da raspolaže životima, smrću i imovinom svih svojih članova. Interesi organizacije stoje nad svima drugim interesima, i njeni članovi su dužni dostavljati organizaciji sve, što saznaju, bilo u svojoj službenoj funkciji, bilo kao privatni ljudi, a što se tiče organizacije. Vrhovna centralna uprava ima pravo izricanja smrtnih osuda, čije se izvršenje poverava najpouzdanijim njenim članovima ili agentima. Ni jedan član organizacije, pošto je već uveden u nju, ne može izaći iz nje, dokle god je živ, niti mu ko može uvažiti ostavku. Članovi, koji bi svojim izdajstvom naneli štete organizaciji, kažnjavaju se smrću.
Prvi članovi i potpisnici Ustava bili su:
- Apis (desno na naslovnoj fotografiji) sa drugovima
- Ilija Radivojević
- Bogdan Radenković
- Čedomilj A. Popović
- Velimir Vemić
- Ljubomir S. Jovanović
- Dragutin Dimitrijević Apis
- Vojislav Tankosić
- Ilija Jovanović Pčinjski
- Milan Vasić
- Milan Gr. Milovanović.
Sa ciljem da ostanu što tajnovitiji, članovi se nisu upisivali u spiskove po imenima, već po rednom broju. Članovi se među sobom kao takvi nisu poznavali, saobraćaj među njima vršio se samo preko naročito određenih ličnosti, i jedino Vrhovna centralna uprava je znala, ko su sve članovi organizacije.
Ipak, i ako ne poznaju celu organizaciju ni njeno ustrojstvo, svi članovi se obavezuju na bezuslovnu poslušnost i pokornost organizaciji; oni moraju slepo izvršivati sve naredbe i poneti čak i u grob tajne, koje se tiču organizacije.
Politički su ponekad bili u savezu sa Dvorom, a protiv radikala Nikole Pašića, a ponekad su bili sa radikalima protiv Dvora. Već tada se nazirao neizbežan obračun između ta tri centra moći.
– Početkom 1914. godine, zbog zaoštrenih odnosa između “Crne ruke” i radikala, verovatno bi došlo do vojnog udara da se nije dogodio atentat u Sarajevu posle kojeg je Srbiji zapretio rat sa Austrougarskom – smatra istoričar Srđan Graovac koji je ovaj stav izneo na nedavno održanoj tribini “Crna ruka i Solunski proces 1917. godine” u klubu “Tribina mladih” Kulturnog centra Novog Sada.
To što su ih mnogi percipirali “moćnijima od države”, a Dragutina Dimitrijevića opasnijim i od samog kralja “Crnu ruku” je na kraju koštalo svega. U decembru 1916. godine, Apisa su uhapsile srpske vojne vlasti pod optužbom da je pokušao atentat na regenta Aleksandra Karađorđevića.
– Mladi regent, nespreman da moć i politički uticaj podeli sa Apisom, odlučio je da ga eliminiše iz daljeg političkog života Srbije – kaže Graovac.
Apis je optužen da je održavao tajne kontakte i vodio konspirativne razgovore sa austrougarskim diplomatom Sajsom Inkartom, te da ga je on uveravao da će Austrougarska odmah zaključiti primirje sa Kraljevinom Srbijom pod uslovom da se “Crna ruka” prethodno obračuna sa regentom Aleksandrom.
Odlučeno je da se cela grupa sa Dimitrijevićem na čelu uhapsi i izvede pred Vojni sud zbog veleizdaje. Apis je tada bio pomoćnik načelnika Štaba Treće armije, a vojska ga je razoružala i uhapsila u Štabu Treće armije 28. decembra 1916. godine.
Zajedno sa njim, uhapšeni su i pripadnici “Mlade Bosne” Rade Malobabić i Muhamed Mehmedbašić što ide u prilog teoriji da je Apis skoro izvesno znao za spremanje atentata u Sarajevu ako ga nije i organizovao.
Proces je održan pred Velikim vojnim sudom u kasarni Treće armije u Solunu. Suđenje je vodio general Miroslav Milisavljević, a tužilac je bio pukovnik Ljubomir Dabić. Interesantno je da su tokom procesa na klupi svedoka defilovale neke kasnije jako značajne istorijske ličnosti.
– U statusu svedoka optužbe, izvedeni su mnogi pripadnici vojske, oficiri i podoficiri koji su potvrdili nalaze optužnice. Oficiri Milan Nedić, Dušan Simović, Milutin Nedić, Draža Mihailović i Mustafa Golubić odbili su da učestvuju u procesu – navodi istoričar.
Presuda Vojnog suda doneta je 23. maja 1917. godine. Njom su na kaznu smrti streljanjem osuđeni Apis, Rade Malobabić i artiljerijski major Ljubo Vulović, dok je ostalim osuđenicima na najtežu kaznenu meru, a nakon završenog žalbenog postupka, smrtna presuda preinačena u zatvorsku. Osim pomenute trojice, naknadno su svi oslobođeni.
Čuvar uhapšenih zaverenika, izvesni Protić, pričao je da mu je pred sam kraj, kada je svima postalo jasno da će Apisa streljati, pukovnik Čedomir Popović, takođe jedan od uhapšenih, pričao o svom vođi.
“E, MOJ POBRATIME! APIS SE SMEJE, JER JE TAKAV, JER JE DIV, JER JE HEROJ, JER JE LAV. APIS SE SMEJE, JER ZNA DA ĆE GA STRELJATI! ZNAM JA NJEGA JOŠ IZ 1903. TAJ SE SMEJAO ONO VEČE U OFICIRSKOJ KASINI KAO DA IDE NA SVADBU… A JOŠ JE PRITOM TVRDIO DA ĆE I POGINUTI UBIJAJUĆI ONOG ALEKSANDRA (OBRENOVIĆA) I ONU PROFUKNJAČU MAŠIN. NE ZNAŠ TI TAKVE LJUDE: KAD SE SMEJU, ONDA SU NAJGORI”
Apis, Malobabić i Vulović su streljani 26. juna 1917. godine, a organizacija “Ujedinjenje ili smrt” zvanično je tada prestala da postoji mada je do današnjih dana ostala priča o njenom obnavljanju i delovanju koje seže do svih događaja u novijoj srpskoj istoriji.
Na obnovljenom sudskom procesu, posle Drugog svetskog rata, 1953. godine u Beogradu, Dragutin Dimitrijević Apis je rehabilitovan.