Nikolaj II Romanov i njegova porodica ubijeni su na današnji dan, 17. jula 1918. godine.
Nikolaj II Aleksandrovič bio je poslednji imperator sveruski, kralj Poljske i veliki knez Finske. Vladao je od 1. novembra 1894. do 15. marta 1917. godine. Vladavinu je okončao abdiciranjem tokom Februarske revolucije.
Odrekao se prestola
Bio je sin i naslednik Aleksandra III i Marije Fjodorovne, danske princeze Dagmar pre udaje. Supruga mu je bila Aleksandra Fjodorovna sa kojom je imao petoro dece, četiri kćeri i jednog sina.
Period njegove vladavine obeležen je ekonomskim razvojem Rusije i istovremeno porastom socijalno-političkih protivrečnosti i revolucionarnih pokreta koji su doveli do Ruske revolucije (1905) i Oktobarske revolucije (1917). U spoljnoj politici vodio je politiku ekspanzije na Daleki istok gde je vodio rat sa Japanom. U Prvom svetskom ratu priključio se
bloku Sila antante.
Odrekao se prestola u jeku Februarske revolucije (1917) i od tada se nalazio pod kućnim pritvorom zajedno sa porodicom u Carskoselskom dvorcu. U leto iste godine, odlukom Privremene vlade, sa porodicom je upućen u Tobolsk. U proleće 1918. godine boljševici su ga prebacili u Jekaterinburg gde su ga i streljali 17. jula 1918, zajedno sa porodicom i četvoro slugu.
Ruska pravoslavna crkva progalsila ih mučenicima
Imperatora Nikolaja II Aleksandroviča kanonizovala je 1. novembra 1981. godine Ruska pravoslavna zagranična crkva koja tada nije bila u jedinstvu sa Moskovskom patrijaršijom. Devetnaest godina kasnije, 2000. godine i pomesna Ruska pravoslavna crkva ga je kanonizovala zajedno sa suprugom i decom. Proglašeni su za mučenike.
Ubistvo poslednjeg ruskog cara Nikolaja II Romanova i cele carske porodice decenijama intrigira javnost. Istraga je u jesen 2016. godine ponovo pokrenuta i ona bi trebalo da razjasni da li su svi članovi carske porodice ubijeni ili je, ipak, neko od njih preživeo.
Prema zvaničnoj verziji, cara Nikolaja II, njegovu suprugu Aleksandru, njihove četiri ćerke Anastasiju, Mariju, Olgu i Tatjanu i njihovog sina carevića Alekseja, kao i četiri člana kraljevske posluge, boljševici su streljali u podrumu kuće u Jekaterinburgu 1918. godine.
Ljubav majke Carice Aleksandre Fjodorovne Romanova i poslednjeg Cara Nikolaja II Aleksandroviča Romanova krunisana je brakom u novembru 1894. godine.
Pored četiri ćerke, na kraju su dobili i sina, koji je na nesreću njegove porodice bolovao od hemofilije. Carica Majka, koja je bila nemačkog porekla izazvala je na početku rata burne reakcije naroda, koji ju je proglašavao špijunom.






Rođena je 1895. godine kao najstarija ćerka Nikolaja i Aleksandre. Bila je po opisima divno dete, jedna od najučenijih princeza tog doba i vrlo inteligentna. Svojim najboljim životnim prijateljem smatrala je 18. meseci mlađu rođenu sestru Tatjanu. Imale su nadimak „Veliki par„, pošto se skoro nikada nisu odvajale, a na poklon su dobile i određeni broj vojske koji su mogle da kontrolišu. Za vreme rata, prošla je bolničku obuku i zajedno sa svojom majkom i mlađom sestrom Tatjanom vodila računa o ranjenicima, sve do kućnog pritvora 1918. godine. Imala je nepune 23 godine kada je ubijena.
Kralj Srbije Petar I nameravao je da osigura ruku mlade princeze za prestolonaslednika Aleksandra. Prilikom posete Petrovgradu 1914. godine predsednik srpske vlade, Nikola Pašić, predao je pismo Kralja Petra na koje je Car Nikolaj odgovorio da on prepušta svojim kćerkama da odluče za koga se žele udati. Imala je 21 godinu kada je streljana. Vest o masakru porodice Romanov stigla je na Solunski front gde se naslednik Aleksandar burno oprostio od svoje nesuđene supruge i jugoslovenske kraljice.
porodice. Sa Marijom je bila u „Malom paru“, na koju je zbog svoje energičnosti imala velikog uticaja. Guvernanta Margarita Iger govorila je da je Anastasija najšarmantnije dete koje je ona poznavala.
