Priče iz kragujevačkih kafana: Toma Zdravković u Domu u Desimirovcu!
Priča da je Halid Bešlić svojevremeno svoju pevačku karijeru počeo u Ravnom gaju, pošto je u Kniću radio kao građevinac decenijama se prepričavala među kariranim stolnjacima. Kasnije kako su stasavale nove generacije nekako sve tiše i tiše.. Decenijama kasnije teško da je i iko verovao kada je Halid postao to što jeste- legenda i prvenstveno ljudina… Sve dok UCENTAR nije objavio anegdotu- a i sam Halid potvrdio.
Tako je nekako i sa ovom pričom koja se po prvi put pojavljuje u javnosti.

Ovde je bila jedna od retkih kafana u Kragujevcu u ono vreme- Dom u Desimirovcu
Sve se dešavalo u selu Desimirovac pored Kragujevca. U Domu koji i dan danas postoji 1971. godine vodio se živahan kafanski život. U to vreme jednu od retkih kafana sa muzikom držao je čuveni kafedžija Vlasta Ivanović, sa svojim rođenim bratom Aćimom. Vlasta je kasnije ušao u istoriju kragujevačkog ugostiteljstva otvaranjem kafane „Šumski raj“, a „Večernje novosti“ objavile su priču o njemu kao ugostitelju koji je platio najveći porez za 1978. godinu u ondašnjoj SFRJ!
Te noći svirala je muzika, u kafani je bilo puno sveta. Šumadija je imala tek nekoliko takvih mesta. U neko doba noći ušao je mladić od svojih dvadesetak godina, krvave košulje, poderanih pantalona, razbarušene kose…

„Dobro veče, ja sam Toma Zdravković“
-Ja sam Toma Zdravković. Potrebna mi je pomoć. Bez dinara sam, a moram za Beograd..
Prisutni su počeli glasno da negoduju „da ih ne z… da se neće dobo po njega završiti“…
Uporno je ponavljao da je Toma Zdravković.
Kada je već došlo do tuče, pošto mu niko nije verovao- sin gazde kafane Slobodan Ivanović, u Čaršiji poznat kao Tikir i sam muzičar uskočio je među svetinu i izveo momka sa strane. Bio mu je poznat. Iz iste one košulje uzeo je ličnu kartu i tamo je pisalo „Tomislav Zdravković“.
-Ljudi bre ovo stvarno Toma- rekao je Sloba.

„Spasao“ Tomu Zdravkovića… legenda Slobodan Ivanović- Tikir
Nastala je prava euforija. Doneli su mu novo odelo, nosili ga na rukama, fešta je trajala do samog jutra… Ujutru ga je taksi odvezao do Beograda…
Zamiljivo je da su Tomu kitili novčanicama- a on upravo vraćao muzičarima koji su ga pratili. Naposletku, kada je polazio ugurali su mu novac u isto ono odelo koje su mu doneli.
Toma je u to vreme kada su i televizori bili retkost već snimio svoje velike hitove „Sliku tvoju ljubim“, „Ciganka“, „Kad se voli što se rastaje“…
Otišao je u noć i legendu… Neobjavljena priča do sada eto ostala je zapisana na još jednom kariranom stolnjaku kragujevačkih kafana…
(nastaviće se)
ucentar.rs