Državni udar Vrhovnog kasacionog suda- suspendovan pravni poredak!
Da je Vrhovni kasasioni sud suspendovao pravni poredak i izvršio državni udar konačno se mora reći. Bez uvijanja i biranja reči kojima bi se na nežniji način saopštila istina o ulozi najvišeg suda u Srbiji na razgradnji pravne države.
Sudska vlast je jedan od tri stuba koja bi morala da doprinese pravnoj sigurnosti za sve građane, kontroli druge dve vlasti i, na kraju, izgradnji stabilnog društva u kome će svaki član imati makar približne početne mogućnosti na stvaralaštvo i ličnu sreću.
Vrhovni kasacioni sud nekoliko puta je opasno preuzimao ulogu nekadašnjeg politbiroa. Staljinove boljševičke, ili Titove komunističke partije. Ponekad obe. Nekada, direktiva, ili članak člana Politbiroa, objavljen u partijskim organu „Borba“, dovodili su to toga da sud ponovo zaseda i umesto, oslovađajuće presude koju je već izrekao, donese novu kojom će nesrećnika koji je doživeo blagodati nove vlasti – odvesti pred streljački vod. Sve u ime naroda.
Vrhovni kasacioni sud je ove godine, 17. septembra, praktično ukinuo sve sudove u Srbiji. A sudije stavio u poziciju sitnih izvršioca najviše volje. VKS je obznanio osiromašenoj Srbiji, da banke „imaju pravo da ugovaraju troškove obrade kredita“, srpski rečeno da sudovi nemaju pravo da se mešaju u svoj posao. Barem dok banke namiču još koju milijardu, cedeći iz suve drenovine. Valjda su zbog toga i došle iz belog sveta, da nas „dokapitalizuju“. Zato su i davale masne provizije na mestima gde se odlučuje, i trošile na stvaranje svog „spasiteljskog lika.
Ima više godina kako korisnici kredita tuže banke što su im prilikom uzimanja kredita sa najvećim kamatama u Evropi, zaračunavale i dodatni najam- takozvanu obradu kredita. Postupajući po tužbama sudije su se, što bi rekao pokojni J. B. Tito, „držale zakona kao pijan plota“, pa su donosili presude, kojima su obavezivali banke da vrate neprevadno uzeti novac. Uz povraćaj novca, banke su morale da plate i parnične troškove, ali i sudske takse. Tako je svuda u svetu, a ponajviše u zemljama gde su matična sedišta tih banaka. Naravno, i u Srbiji ima vičnih advoikatskih kancelarija, koje su, zastupajući na stotine oštećenih građana, poprilično zaradile. Advokati najviše zarađuju u zemljama odakle su nam stigle usrećiteljske banke. Tamo je to normalno i bilo bi skandalozno zavirivati u tuđi džep, naročito što od visokih zarada koristi ima i država koja ubira poreze i prireze. U Srbiji, banke očekuju da advokati zastupaju besplatno, tek da banke ne bi morale da imaju trošak posle izgubljene parnice.
Bankarski kartel je uzratio udarac. Potrudili su se razni lobiji, a i mnogim visokim rukovodiocima koji brinu o narodnom blagostanju trebaju veliki stanovi, skupa kola, pare, za sebe i decu, žene i ljubavnice, a tek letovanja po belom svetu i izlasci na mesta gde na jedno piće ode srpski minimalac. Tek, Vrhovni kasacioni sud je stao na stranu banaka. Da zaštiti bankarsku nejač. Da im pomogne da zgrnu još koju milijardu. Pre nego što Srbija konačno ugasi. Najviša sudska instanca u Srba, objavila je, da banke imaju prava da naplaćuju obradu kredita. Dakle, niži sudovi moraju da slede stav najvišeg pravosudnog mesta. Stotine hiljada tužbi biće odbačeno. Stotine hiljada građana će, umesto da im banke vrate nezakonito uzet novac, morati da plate tim istim bankama parnične troškove i sudske takse. Jer, ko im je kriv što su tužili lopova. Posebno što je građansko odeljenje najvišeg suda „zauzelo stav“ da je lopov u pravu što vam je zavlačio ruku u džep.
Vrhovni kasacioni sud kao da ne zna da je u proteklih dve godine doneto na hiljade presuda na osnovu kojih su oštećeni građani već naplatili od banaka ono što su im banke nezakonito uzele. Ono što je bilo belo, odlukomVKS postalo je crno. U pitanju nisu nijanse, niti sitna razmimilaženja u tumačenju zakona čemu su, prirodno, skloni pravnici, već očigledan dokaz da je neko „prelomio“ Vrhovni kasacioni sud. Do te mere da se postavlja pitanje čiji je to sud, i čiju pravnu sigurnost on štiti. Najviši sud je postao organ bankarskog kartela. Zašto, onda, ne premesti kancelariju u Bern, a ne da njegove sudije sede u Nemanjinoj ulici, i primaju debelu platu iz budžeta Srbije. A taj budžet, poput bankarskih kasa, isključivo pune osiromašeni Srbi, Kao što će ti isti Srbi i vraćati kredite, uzete pod sumnjivim okolnostima i očiglednim namerama,
Zbog stavljanja VKS na stranu bezakonja, srpsko mrtvo more, uzburkao je protest advokatskih komora. Razumljivo: njihovi članovi su odlukom najvišeg suda direktno ugroženi. Uz to, advokatura, uprkos decenijskom uništavanju, zadržala je plamen slobodarstva, a takođe u njoj nije do kraja zagasla ideja o misiji ove slobodne profesije u stvaranju pravednijeg društva. Doduše, VKS je računao na savezništvo sa delom izmanipulisane javnosti, kod koje je godinama stvaran animozitet prema advokatima kao grabežljivcima, koji su, navodno, iskoristili nesmotrenost banaka da preko sudskih procesa zarade pozamašne pare na ime zastupanja oštećenih građana. Satanizacija advokature organizovano, ali i nesmetano, sprovodi se godinama. Preslikana atmosfera iz vremena posle 1945. godine kada su tvorci „besklasnog društva“ advokate označavali „klasnim neprijateljima“. Advokat Dragić Joksimović (1893-1951), koji je branio generala Dragoljuba Dražu Mihailovića, osuđen je na zatvor. Bilo je i advokata koji su ginuli pod misterioznim okolnostima, pri čemu se prepoznavao rukopis Titovih tajnih službi. Ko ne veruje da je danas, u vreme interneta, fejzbuka, zadruga i parova, drugačije, neka se seti advokata Miše Ognjanovića, ubijenog usred Beograda.
Stvaranju negativne slike o advokaturi, doprinele su i same advokatske komore, nesposobne da iz svojih redova odstrane „kolege“ koji su postale javna veza između kriminalaca i korumpiranih sudija, o čemu je nedavno objavljen skandalozan snimak na portalu „Ucentar“.
SUTRA: Zašto advokati godinama ćute o vezama sudija i kriminala?
ucentar.rs
foto: prinskrin/ilustracija/arhiv