Kurve ne proterujte iz Beograda da ne kvare narod-a narodu za dug ne uzimajte kuće!

Posle smrti oca, početkom XIX veka preselio se u Brusnicu kod svog brata po majci Milana Obrenovića. Tu je vrlo brzo počeo da se bavi uzgojem i trgovinom stoke. Zajedno sa polubratom od koga kasnije preuzima prezime polazi sa Karađorđem u Prvi srpski ustanak. Svojom hrabrošću i ratničkom veštinom dokazao se u bitkama na Savi i Drini, posebno u boju na Ravnju 1813. godine.

Tako bi glasila oficijelna verzija, zapisana u srpskoj istoriji. Prema Vuku Karadžiću, zapisima Nićifora Ninkovića, školovanog berberina, koji je iza sebe ostavio memoare, Alekse Popovskog, sekretara knjaževog koga je sumnja knjaz pogubio i još nekih savremenika ta istorija bila je drugačija i knjaza opisuju kao apsolutistu i čoveka koji je naredio ubistvo pedesetak svojih protivnika, među njima i svog kuma, vođu Prvog srpskog ustanka Đorđa Karađorđa Petrovića.
Skupštinska zgrada, koja je do danas sačuvana, podignuta je u vreme prve vladavine kneza Mihaila Obrenovića 1859.godine.

Zapisi iz onog “prestoničkog” vremena kazuju nam da je knjaz Miloš prvu srpsku skupštinu sastavio tako da nije imala velikog uticaja po njegovu apsolutističku vladavinu.
Bila je sastavljena uglavnom od neukih seljaka.
Muke sa „aristokratijom“…
Postoji i zapis koji kaže da je knjaz Miloš sedeo i slušao govornika, vidno neraspoložen i skrhan dosadom. Kada je završio besedu, knjaz mu je rekao “u pravu si!”. Posle njega debatovao je drugi govornik, sve suprotno govoreći od svog prethodnika.
-I ti si pravu!-rekao mu je Miloš.
– Čestiti Gospodaru – umešao se treći deputat-
Kako je to moguće ovaj govori jedno, Vi kažete “u pravu je”, drugi govori sasvim suprotno vi i njemu kažete da je “u pravu”. Ja mislim da ne mogu obadvojica biti u pravu, jedan greši.
Knjaz Miloš ga je pogledao mirno i staloženo. -E vala i ti si u pravu!
S kolena na koleno ovde se prepričavaju i dogodovštine iz prestoničkog doba kada je nepismen knjaz stvarao i stvorio državu, vladajući strogo, nipodaštavajući svakog čoveka koji je bio pod njegovom vlašću.
Tako je zapisana i sledeća anegdota. Neposredno pošto je oslobodio Srbiju i zaveo dikaturu,rečeno savremenim rečnikom, osnovao skupštinu došlo je par viđenijih Srba koji su mislili da kao i on polažu pravo na zasluge.

A ta scena sačuvana u sećanju šumadijskih seljaka izgledala je otprilike ovako.
Knez je sedeo, dobro rapoložen kada je kod njega došla delegacija činovnika, vojvoda, seljaka..
– Šta sada hoćete, što se ovoliki put prešli?-pitao je Knjaz,
– Pa Gospodaru, došli smo da te molimo da Srbiju na spahiluke podeliš, te da i nama daš po koji spahiluk, jer i mi zasluge za ovu zemlju imamo, pa je pravo da budemo spahije- pričao je jedan od vojvoda ispred pridošle delegacije
– Kakve spahije, oca vam vašeg, zar se mi borismo i krv prolivasmo dok isterasmo spahije iz zemlje. Turci su bili spahije u ovoj jadnoj zemlji, pa sad narodu da dam krštene spahije da mu krv sisaju! Ne može.
Kada su videli da to sa spahalucima neće proći jedan od činovnika smogao je hrabrosti da predloži sledeće.
-Pa Gospodaru, kad to ne daš, a ti nam daj titule grofova, barona , eto rešenja i narodu i nama i tebi dobro?
-Jes, jes… Otac ti bio kozar a ti bi da budeš grof. Kako grof od koza, ovog sa gunjem on će biti markiz od ovaca, a ovaj ovde, on će biti baron od magaraca.. Jok! Ne biva!-uporan i strog je bio Miloš
-Pa kad ni to ne daš, a ti nam bar dopusti a zovemo kao oni Rusi-Korzakov, Gorčakov, Dondukov…-predloži jedan od prisutnih.
– Eto more, eto-prošetao je Miloš po sobi i pokazujući ponaosob prstom na svakog u delegaciji .
– Eto more. Ti se zovi Šarov. Ti, Zeljov, ti Garov, ti Murgov kao što volove po Srbiji zovemo. Ne biva. Ajd sad kako ste došli tako i nazad.
Kažu da je upravo ovaj stav rasrdio Vuka Karadžića koji je očekivao da će dobiti Tršić u spahiluk.
Napisaće i tajno oštro pisanije o knjazu koje je po njegovom zaveštanju objavljeno1900.godine, u kome ne štedi reči o tiraniji, samovolji, gordosti, ubistvima, maltretiranju građana od stane knjaza. U suštini Knjaz se plašio opozicije u bilo kakvom obliku.
U tom trenutku bio je apsolutni vladar, sudija, svaku odluku sam je donosio, stavio trgovinu pod svoju kontrolu. Stvaranje aristokratije bio bi, po njemu opasan presedan. Ipak srpski Ustav bio je početak kraja njegove samovolje i despotije.
Zabranio proterivanje kurvi iz Beograda da ne bi kvarile narod
Zanimljivo je da je knjaz Miloš zabranio da se proteruju kurve iz Beograda- kako ne bi pokvarile narod po unutrašnjosti Srbije…
„Po svom svetu, gdi se god okreneš naćićete, da su bludnice u varošima, a gdi su varoši da su tu i bludnice, Meni je dakle neizvestno, našto mi bludnice u vnutrenosti zemlje? Kad mi je dobro poznato, da su one Beograda radi bludodejstvo i počele“, odgovara knjaz Miloš beogradskim vlastima na njihovu nameru da prostitutke proteraju u unutrašnjost zemlje.
Premda je svakako javnih kuća u Beogradu moralo biti i ranije, izgleda da nam je nakon dva srpska ustanka i revolucije prva istorijski poznata bila baba-Petrijin burdelj koji je radio 1822. godine. 27. jula izvesni Radovan Katanić šalje pismo knjazu Milošu u kojemu se žali na pomenutu staricu kojoj je izdao svoju kafanu u zakup.
Baba Petrija je isprva „pošteno i lepo radila“ ali to nije dugo potrajalo jer „od pre dva meseca“ počela je „kurve dovoditi i pod Turke odvoditi u Mojoj kući, ja sam dosta puta bio psovan od Moji komšija črez njenog nevaljalstva, i njojsam Govorio da se Ona toga posla mane, natoje ona Odgovorila da ona ne može Kurve oterati iz meane“.
Niti su vlasti mogle oterati „kurve“ iz varoši beogradske. Narednih godina očito se njihov broj dramatično bio umnožio, pošto sedam godina kasnije, na dan 23. jula, kada mu se na to žalio upravnik beogradske policije Petar Lazarević.
Narodu ne uzimati kuću…
Ono što vlasti danas nisu naučile kada preko lopovluka privatnih izvršitelja oduzimaju od naroda sve što im made pod ruku jeste zakon koji je doneo premudri Knjaz.
Miloš Obrenović je još 1836. ukazom zabranjivao da se seljaku oduzmu dom i sredstva za rad na ime duga, a danas to deluje nezamislivo, čak i političarima koji zagovaraju ideje socijalne pravde „U selima na kuću, baštinu, dva vola i kravu niko se zadužiti ne može, niti će se intabulacija na rečena dobra učinjena i pred kakvim sudom za pravilnu priznati, da bi takvim načinom bezpomoćne žene i djeca, po upropaštćeniju svega imjenija krov barem nad glavom imala…”
Ovakav propis o zabrani uzimanja kuće i sredstava za rad je u MIloševo vreme čuvao dužnike od gladi, a danas je nezamisliv za sve stranke u srpskom parlamentu i za brojne ekonomiste i zagovornike slobodnog tržišta.
U današnje vreme vladavina kneza MIloša bi se nazvala populističkom, ali slična formulacija je postojala i u Ustavu Srbije iz 1869. i 1888.
Danas oni koji govore da štite narod, radničku klasu i siromašne, zagovaraju najsuroviji kapitalizam, dok izbacuju ljude na ulicu a izvšitelji oduzimaju i dom i imovinu.
ucentar.rs foto: printskrin/fb/tviter/dM