Srbija nakon 14 godina: Nije sve tako „ružičasto“
Društvo fokus

Srbija nakon 14 godina: Nije sve tako „ružičasto“

Kako se približavaju, po mnogima sudbonosni, izbori za predsednika republike, poslanike u Narodnoj skupštini i za Grad Beograd, u okviru kampanje koja se tek zahuktava, učestale su analize životnog standarda

  • Publishedфебруар 20, 2022

Kako se približavaju, po mnogima sudbonosni, izbori za predsednika republike, poslanike u Narodnoj skupštini i za Grad Beograd, u okviru kampanje koja se tek zahuktava, učestale su analize životnog standarda građana u periodu pre i za vreme aktuelne vlasti Aleksandra Vučića i SNS.

 

Sa jedne strane, u medijima bliskim vladajućim strukturama, jasne su poruke da je Srbija u „zlatnom dobu“, da su plate i penzije „nikada veće“ te da se u poređenju sa ekonomija zemalja u regionu, Srbija može posmatrati kao „ekonomski tigar“. Ove teze u mnogome se lako prihvataju kao tačne jer pravih, uporednih analiza gotovo da i nema.

 

Okolnosti su takve da su podaci na internetu lako dostupni, pa je na taj način moguće relativno sa lakoćom može napraviti paralela na relaciji “pre 14 godina i sad”.

Njih je iskoristio analitičar beogradskog portala „Direktno“, uporedio cene iz 2008. sa cenama u 2022.godini i pokazao drugačiju realnost od one koja se svakodnevno plasira u većini medija.

 

Ta slika izgleda ovako:

 

POREĐENJE CENA (U RSD) 

2008./ 2022.

Evro:                              82/118

Dizel:                              90/ 180-185

Cigarete Marlboro:     130 /390

Tehnički pregled:        1.000/7.000

Pšenica:                         23  / 30

Đubrivo:                       340/ 1.000

Junetina:                     450/950-1.000

Ulje:                            115/220

Kafa u kafiću:            50 / 90

Hamburger na kiosku:   100/190

Plata (u evrima)              410/550

Minimalac: (u evrima)    210/290

Penzija: (u evrima)          237/246

Spoljni dug: (u evrima)   8,8/29,6 (milijardi)

 

Ako je verovati istraživanju lako se izvodi zaključak da stvari ne stoje sjajno, I da nije baš sve tako “ružičasto” kako se predstavlja. Najoštećenije su ionako ranjive grupe – penzioneri i seljaci. Posebno je zanimljivo da upravo u ovoj populaciji vladajuće strukture beleže najveću podršku.

 

Leave a Reply

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *