Danas je SPASOVDAN- slava ratara i stočara! ovo su narodni običaji…

Vaznesenje Isusa Hrista spada u pokretne praznike i uvek pada na četvrtak, četrdeset dana posle Vaskrsa, a deset dana pre Duhova.
Posle Vaskrsenja, Hristos je boravio na zemlji sa učenicima četrdeset dana, javljajući im se, učeći ih i učvršćujući im veru posle Golgote i raspeća.
Čin Vaznesenja dogodio se u Vitaniji, selu na istočnoj padini Maslinske gore, udaljenom dva kilometra od Jerusalima, na putu za Jerihon.
Toga dana se završio Hristov boravak na zemlji, radi spasenja i iskupljenja ljudskog roda.
Hristos se pred apostolima, blagosiljajući ih, vazneo na nebo i seo sa desne strane Boga Oca.
Posle toga se apostolima vratila njihova vera, radost i hrabrost.
Praznik ratara i stočara
Mnogi lepi običaji se vezuju za Spasovdan, a sačuvani su još iz predhrišćanskih vremena.
Bio je praznik ratara i stočara. Prema verovanju, na ovaj dan, gromovnik Perun, tukao je gromovima i gradom useve, a božanstvo Spas je, uz pomoć žitnog klasa u ruci, spasavalo useve. Zato je ponegde ostao običaj da se za Spasovdan obavezno kolje jagnje, kao žrtva svecu.
Krst je sastavni deo Spasovdanskog rituala. Narod u nekim krajevima još uvek veruje da na Spasovdan svako obavezno treba da od leskovih grančica napravi krstić. On se onda stavlja na livade, njive ili na krovove kuća, svuda gde je potrebna zaštita od demona i loših čini. Stari su verovali da će upravo ovi krstići da sačuvaju od zla preko cele godine one koji su ih napravili.
Krstonoše kite zapise…
Pre zore, na Spasovdan Krstonoše pohode zapise – osveštana stabla, najčešće hrastove ili neke voćke, mahom divlje kruške. Noseći barjake i krst, narod stiže pod stablo zapisa, kiteći ga vencima cveća i darujući raznim đakonijama.
Zapisano je da je jednom domaćinu kraj Topole, koji je odsekao zapis na svojoj njivi u nameri da ga iseče za kapiju, grom udario u dvorište gde je ležao posečeni zapis, baš kada je ženio sina, i rasterao svatove.
Na Spasovdan se izjutra ne jede ništa dok se ne okuse jagode.