Poveži se sa nama
Admiral

Reportaža

Majstor Mika obara najviša stabla u Šumadiji!

Published

on

U svetu raste oko sto vrsta borova, najviše u Rusiji. U proseku dosegnu visinu od 45 do 63 metara, „žive“ i do 300 godina.  Ima ga svuda. Na svim srpskim planinama. Da li ste razmišljali ko ih seče kada počnu da ugrožavaju dalekovode, kuće, ljude…

Majstoru Mikajlu Milosavljević- Miki iz Borča kod Knića, talenat za seču visokog drveća dat je od Boga. Kažu da se poodavno nije rodio čovek koji bolje proceni putanju pada kada testera odradi svoje. I to od oka. Pogleda samo dole i pokaže žuljevitom šakom.

-Tu će da padne-pa krene da „svira“ svojim instrumentom, skidajući granje sa stabla sve dok ne postane „golo“ i bezbedno za obaranje.

Ni sam ne pamti koliko je drva posekao- kada odsluže svoje i prožive svoje vek.

-Sve je počelo kada sam kao desetogodišnjak u mom Borču počeo da se penjem po drveću i skupljao jaja od ptica. Tada smo kao čobani čuvali i ovce i u dokolici krenuli da se pentramo. Peo sam se na bagrenje, jasene gde god vidim gnezdo. A ptice kao po pravilu prave ga na tankom drvetu, krhkom.. Bilo je svega i svačega- priseća se Mika perioda pre nego što će po završenoj osnovnoj školi otići na zanat u Kragujevac. Postao je autolimar, završio i Višu saobraćajnu školu. Dogurao je i do načelnika proizvodnje u fabrici. Posle 35 godina uzeo je od „Zastave“ otpremninu i krenuo da živi od ovog neobičnog zanata.

A njega je usavršavao sve vreme. Kada ne radi u „Zastavi“ – on je sa testerom u ruci na drvetu.

-Najveće drvo kada se uzme i u širinu i u dužinu, oborio sam u naselju Beloševac kod Kragujevca. Tamo gde se nalazi kafana, kod Ljubiše Pičila. Te tri jele bile su baš velike. Četiri sata je bilo potrebno da se jedna poseče. A okolo kuće, krovovi- priča majstor Mika. Radio je svuda po centralnoj Srbiji Levču, Gruži, Kragujevcu, okolini Gornjeg Milanovca..

U svom veku imao je bezbroj opasnih situacija. Zanjiše se drvo. Pri vrhu je tanko, tu je i vetar koji je posebno na planini nepredvidiv i podmukao. A prava je ironija da se Mika najozbiljnije povredio kada je pao sa visine od 2, 80 metara u Bijelom Polju!

-Prevarilo me, konopac se zamrsio, povukao drvo na dole.. Polomio sam butnu kost, oporavljao se dugo po banjama i opet kao nov. Imam 63 godine, moja generacija ne može da pešači, a ja se pentram na 30 metara- priča kroz smeh Mikajlo.

Kaže da je za ovaj posao najbitnija koncentracija i planiranje. Tačno da se zna gde kad i zašto se seče.  Susreli smo ga na Rudniku, u istoimenoj varošici. Ovde je angažovan na kapitalnom projektu- izgradnji bazena. Opšte je poznato da se Mika profesionalno bavi sečenjem visokih stabala svih vrsta- firme kada imaju problem zovu ga da to reši. Znaju da nema boljeg..

Baš u vreme dok ovo pišemo  u komšiluku je ,,skinuo,, bor od 23 metara. Na Rudniku je mnoštvo visokih stabala po dvorištima, naročito borova, koji su velika opasnost u slučaju da ih vetar isčupa što se često događalo. Ovaj je „zapeo“ u električne kabolove, izazivao kuršluse.. Nije mu bilo spasa..

Cena po stablu je oko pet hiljada dinara „za ruke“, a vlasniku ostaje posečeno drvo. Isekli su dva stabla, pomoćnik je žurio na svadbu. A za dan kažu- dosta je vala!



ucentar.rs foto: ucentar/ Radmilo Miletić

!!! Zapratite nas i na FB  najnovije vesti, događaji i afere iz Kragujevca i Šumadije na https://www.facebook.com/ucentarkg/


 

Anegdota sa zmijom 

Malo malo pa se Mika vrati tamo u Borač, gde je kao desetogodišnjak počeo da se pentra po drveću i da sakuplja jaja od ptica.

Borački krš…

-Gnezdo je bilo na bagremu tako jedno 12 metara visine. Popnem se jedva, tanak je bio, savija se.. I taman stavim ruku da uzmem jaja kad ono- zmija. „Svrljio“ sam se niz stablo, sav se poderao. I zmija za mnom. Padnem dobro dole, ali kakav bol, beži koliko te noge nose. To mi se zarezalo duboko u sećanje- priča Mika dok mu pogled luta tamo u Borač i detinjstvo, odakle se sa ostataka prvog srednjovekovnog grada u Srbiji vidi krajolik prelepe Gornje Gruže.



 

Continue Reading
Click to comment

Leave a Reply

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

fokus

Vodič kroz post: POSNA MUĆKALICA

Published

on

 
POSNA MUĆKALICA
 
Za ovo jelo potrebno je:
– 150 gr soje u komadićima
– 1 list lovora
– 2 čena belog luka
– 1 kg crnog luka
– 1 kg sitno seckane paprike
– 1/2 kg seckanog oljuštenog paradajza
– 1/2 l soka od paradajza
– 1 kašika ljute tucane paprike
– 2 kašike sitno seckanog lista peršuna
– ulje
– so i biber
 
PRIPREMA:
 
Sitno neseckani crni luk prodinstati na zagrejanom ulju zajedno sa paprikama u zatvorenoj posudi. Kada ispari tečnost dodati paradajz i dinstati dok  tečnost ponovo ne ispari. 
U drugoj posudi kuvati komadiće soje sa lukom i lovorovim listom dok ne omekša. Skuvan u soku ocediti i dodati je povrću, dodati tucanu ljutu papriku i naliti sokom od paradajza, posoliti, pobiberiti i kuvati na umerenoj vatri dok se jelo ne zgusne. Na kraju dodati sitno seckani peršun.
Posnu mućkalicu je idealno poslužiti sa kuvanim krompirom. 
 
PRIJATNO!
 
 
Continue Reading

fokus

Dejan Živković jedini potkivač konja u Rači i okolnim selima

Published

on

By

Dejan Živković iz sela Sepci kod Rače jedini je potkivač konja u tom kraju.

Jedan je od najstarijih zanata, koji je ranije bio jako cenjen i jako tražen, polako izumire.

Žitelji Rače kažu da je Dejan Živković najbolji u ovom specifičnom poslu kojim se bavi decenijama unazad.

Nastavio je porodičnu tradiciju i sa 14 godina je počeo da potkiva plemenite životinje.

Nekada su konji bili života vredni, jer je na njima počivalo celo domaćinstvo, i tada je bilo mnogo više posla, sada se ovim životinjama bave isključivo ljubitelji i tek po neki domaćin.

Iako deluje prosto, ovaj zanat nije nimalo lak, a majstor je bitan isto koliko i veterinar.

Mora da ima čvrstu i stabilnu ruku, da bude miran i dobro raspoložen jer konji su izuzetno senzibilne životinje.

Kao i većina zanata i održivost potkivača vrlo je nezivesna.

Pre je u svakom selu bilo po njih nekoliko, a sada je broj takvih majstora drastično smanjen u čitavoj Srbiji. Dejan kaže da će svoje znanje i iskustvo preneti sinu, ali i bilo kome ko bude imao želju da potkiva konje.

Konj uvek mora da ima zdrava kopita kako bi slobodno galopirao i to zahvaljujući ovakvim potkivačima.

Foto :Rtk

Continue Reading

fokus

Lepa li si Gružo, Šumadijo, Srbijo… Mala Gospojina u gružanskom kraju

Published

on

Tri lepotom blagoslovena događaja u rajskoj divoti našeg gružanskog zavičaja. Nesvakidašnji jubilej druge po starosti školske ustanove u Gruži-dva veka škole u Borču. Kroz svoje postojanje, opismenila je mnogo značajnih velikana srpske istorije i iznedrila jednog bogougodnika, oca Jeliseja Popovića.
Slava manastira Kamenac- najveća svetinja Donje Gruže je zahvaljujući divnom sestrinstvu proslavila svoj dan. Verni narod je i danas, kao i u mnogim vekovima koji su prošli, u molitvi i zajedništvu zagrlio sveto Pravoslavlje u zadužbini despota Stefana.
Slava crkve u Grivcu- jedna od najlepših i najveličanstvenijih gružanskih bogomolja. Prođu ljudi pokraj nje, nesvesni značaja ovog hrama u kome je Sveti vladika Nikolaj održao jednu od svojih najlepših beseda. Uskoro slavi vek postojanja, a Gružani će taj događaj ulepšati ljubavlju, radošću i pesmom.
Divna li si, Gružo naša!

Marko S. Marković/Ti si Gružo srce Srbije

foto: prinskrin FB 



ucentar.rs 

Continue Reading

Najpopularnije