kragujevac: Ples države i privatnih izvršitelja u Korman polju! Građani ostaju bez ičega
Eksproprijacijom poljoprivrednog zemljišta Korman polje, 1978. godine počela je agonija za 33 porodice koje su bile vlasnici parcela. Eksproprijacija je vršena za potrebe proširenja proizvodnih kapaciteta Fabrike automobila Zastava ali je, sticajem raznih okolnosti, umesto ambicioznih novih projekata, ova fabrika otišla otišla u stečaj. Država poništava eksproprijaciju, vlasnicima vraća parcele, ali im i nameće obavezu da vrate novac koji su za to zemljište dobili pre više od 40 godina, naravno u revalorizovanom iznosu koji je neuporedivo veći od onog iz vremena kada je eksproprijacija izvršena.
Penzioner, Milan Ranković iz Maršića, našao se tako u situaciji za koju nema rešenje. Od njegove skromne penzije mesečno se odbija nešto više od 12.000 dinara do isplate potraživanja u visini od 7.000 000.„Nisam imao novca da vratim Fabrici automobila ono što se od mene tražilo. Uredno sam ih obavestio o tome i 2014. godine potpisali smo vansudsko poravnanje kojim moja rođaka Ružica Milojević i ja prihvatamo da, umesto novca, vratimo fabrici zemljište i na taj način izmirio mođusobne obaveze. Tadašnji rukovodilac u preduzeću, Margita Gavrilović, daje saglasnost. Zastupnik Fabrike automobila Mirjana Novaković, 29. maja 2014. o poravnanju obaveštava Osnovni sud u Kragujevcu. Barem tako kaže. U tom dopisu sudu stoji da je sa poravnanjem saglasna i Agencija za privatizaciju koja je tada bila neophodna jer je fabrika „Zastava automobili“ u tom trenutku bila u procesu restrukturiranja. Trebalo je da ovim poravnanjem stavimo tačku na celu stvar. Rečeno mi je iz Fabrike automobila da više ne moram da se pojavljujem na sudu“, kaže za ucentar.rs Ranković dodajući da praktično nema vrata na koja nije zakucao kako bi se izbavio od nepravde koja mu je učinjena. Osnovni sud u Kragujevcu, 19.9.2014. donosi Rešenje kojim ne prihvata vansudsko poravnanje i nalaže Rankoviću da solidarno sa rođakom isplati dug fabrici u visini od 4 000 000 dinara.
„Činjenica da sam verovao ljudima iz fabrike i da nisam bio prisutan na sudu dovela je do toga da nisam mogao da stavim bilo kakvu primedbu na ovo rešenje. Rezgovarao sam sa nebrojanim pravnicima, advokatima, nikome nije jasno zašto sud nije prihvatio poravnanje. Tako dospevam do kandži izvršitelja i danas polovina penzije odlazi u nepovrat. Javna izvršiteljka iz Kragujevca, Danica Čolović je mišljenja da moja penzija koja je oko 20.000 dinara može da iznese opterećenje od 12.000“.Ranković tvrdi da se u ovom slučaju ne radi samo o egzistencijalnim problemima već i da je sudsko rešenje kojim je odbijeno poravnanje falsifikovano. Na rešenju se nalazi njegov potpis iako on sam nije prisustvovao ročištu i time nije ni mogao da stavi potpis. Neobično je, i to dodatno stavlja senku sumnje na ceo slučaj, da je čitav predmet nestao.
„Znajući da nisam bio na sudu i da nisam mogao ništa da potpišem, posumnjao sam da se radi o falsifikatu. To može lako da se utvrdi. Angažovao sam advokata koji, pokušavajući da dođe do predmeta kako bi utvrdili činjenično stanje, dolazi do saznanja da je ceo predmet nestao, izgubljen!? Sada se dovodi u pitanje čitav proces od momenta kada je vansudsko poravnanje predato sudu do samog potpisa na sudsko rešenje koje sam navodno ja potpisao. U međuvremenu sam saznao i da nije prvi put da iz suda netragom nestaju predmeti koji se tiču sporova velike novčane vrednosti. Pitanje je dakle da li je predlog za poravnanje uopšte stigao do suda jer da jeste ne bi postojao ni jedan razlog da ono ne
bude prihvaćeno. Gde je pravda i šta rade institucije sistema? Ja nisam tražio da Zastava vrši eksproprijaciju kao što nisam tražio ni da je država poništava. Ja sam u pravom smislu reči žrtva sprege kriminala i države i nisam usamljen primer“, očajan je Ranković.
bude prihvaćeno. Gde je pravda i šta rade institucije sistema? Ja nisam tražio da Zastava vrši eksproprijaciju kao što nisam tražio ni da je država poništava. Ja sam u pravom smislu reči žrtva sprege kriminala i države i nisam usamljen primer“, očajan je Ranković.Kaže da i da su mnogi vlasnici parcela prošli neuporedivo bolje, a neki čak i stekli pozamašno bogatstvo jer su uspeli da se ponovo uknjižen kao vlasnici 1/1 i to bez nadoknade. Kako i na koji način niko ne želi da kaže. Pretpostavlja da je postojala ili postoji adresa na kojoj se, za odgovarajuću svotu novca, postižu sporazumi kojima se zemlja vraća vlasnicima bez nadoknade . Tu zemlju oni ponovo preprodaju, neki i više puta.
„Prava je enigma kako su neki vlasnici zemlje posle poništenja eksproprijacije uspeli bez nadoknade da se ponovo uknjiže i vrate zemlju u vlasništvo 1/1. To posebno dolazi do izražaja kad je Korman polje ponovo došlo u centar pažnje sa Fijatom i komponentašima koji su tu hteli da grade fabrike. Prvobitna procena vrednosti je bila 350 evra po aru. To niko nije hteo da prihvati. Kad se došlo do toga da zemljišta košta 1000 evra ja sam jedini prihvatio. U igru ulazi tada visoki funkcioner Skupštine
grada Milan Urošević i ekipa oko njega. Objasnili su narodu da je realna vrednost ara 4.000 evra i većinu zavili u crno. Neki su se međutim obogatili. Fiat je otišao na drugi kraj grada a ovde je ostala infrastrukturno opremljena utrina i parlog. I dugovi.
grada Milan Urošević i ekipa oko njega. Objasnili su narodu da je realna vrednost ara 4.000 evra i većinu zavili u crno. Neki su se međutim obogatili. Fiat je otišao na drugi kraj grada a ovde je ostala infrastrukturno opremljena utrina i parlog. I dugovi.U nastavku: Kakva je uloga gradskih funkcionera u problemima vlasnika zemljišta u Korman polju?
Kako su se pojedini vlasnici zemljišta uknjižavali bez nadoknade? Ko je i kako prodavao zemlju više puta?
Kako neki vlasnici zemljišta zbog izvršitelja, kamata i nebrige države ostaju bez nekretnina…
čitajte UCENTAR…







