Maks je pas koji daje sve za ljubav. Udario ga i VOZ!
Prolaznici Višnjićevom ulicom u Kragujevcu, kada prođu Ćivtinu ćupriju- teško da ne primete crnog „labradora“. Polako i smireno otpozdravlja prolaznike, ispraća decu do obližnje škole… Dođe i do lokala ovdašnjih. Ne ulazi. Javi se lavežom i ode da legne na trotoar. Inače, Maks je pas koji daje sve za ljubav
Zaljubljiv po prirodi pre par godina odšetao je za jednom vrtirepkom- čak tamo preko pruge. Udario ga je voz. Jedva je preživeo. Od posledica udara voza i dan danas šepa. Neposredno posle nesreće, kada se taman oporavio ponovo je proradio zavodnik u njemu. Podleteo je pod automobil. Ovoga puta bila je ženka iz njegove vrste koju je obogaljen morao da juri preko ulice. Od tada je smanjio „parohiju“.
Ne viđaju ga više tamo u Pešačkoj zoni, u epicentru grada, tu je u svom komšiluku, nepomiren da mora da bude u boksu, ili na lancu. Da ne šeta, ubeđeni su svi, jednostavno bi uginuo.

-Maks je moj drugar. Razvili smo prijateljski odnos, i svako ko mi me pita da li si ti gazda odgovorim da nisam. Mi smo drugari- sa velikom ljubavlju priča Nenad Spasojević Čena, poznati kragujevački muzičar.

On je svedok mnogih Maksovim ljubavnih avantura-srećnih i nesrećnih. Ali i njegovog džentlemenstva.
-Jednom prilikom dali smo mu za ručak pileća prsa. Uzeo je meso, odneo dole do ulice i preko ograde dostavio jednoj pudli- priča nam Čena.
A u ulici Maks je pronašao mnoge prijatelje. Viđa ih svakodnevno. Zna da se pozdravi, da šapu. Ili lavežom.
– Svakog jutra dođe i po njemu sat možeš da naviješ. Ostavimo mu hranu tamo kod kapije, posudu sa vodom i uvek, ali uvek prvo dođe kod nas ovamo do kafane, pomazi se, laje kao da se zahvaljuje. Onda ode i ruča. Kao čovek je -priča nam Čenin kum Dragan Pešić, vlasnik ovdašnje kafane „Kod Vudija“, koji se ponajviše zbližio sa Maksom.
Maks je najsrećniji kada su deca iz osnovne škole „Milutin i Draginja Todorović“ na odmoru. Sa njima podeli užinu, izigra se, isprati ih do školskih vrata. Onda se vrati ovamo u hlad lipa, gde izmoren od igre i pešačenja padne u dubok, bezbrižan san… Sve dok ga ne trgne piskava i prodirujuća sirena voza.
ucentar.rs







