Ovo sigurno niste znali: u Šumadiji rakiju pročišćavaju kroz šiptarsko keče!
U Šumadiji vekovima unazad kada se ispeče rakija i „odleži“ u buretu javljaju se čestice i takozvana „prljavština“ koja je muti. Tako „zamućena rakija“ cedila se kroz- šajkaču. Ali gotovo je nepoznata činjenica da se u istu namenu u srcu Srbije koristi i keče- danas tradicionalna kapa Albanaca.
Kada se rakija procedi kroz šajkaču onda se dobije „bistrina“- baš za kakvom tragaju znalci ovog posla. I ona- „kao dunja žuta boja“.
Šajkače se pravi od čoje- mekog i debelog sukna od valjane vune za izradu odeće. Zgodna je za nošenje i leti i zimi jer drži konstantnu temperaturu glave. Ovakve svojstva kape bile su glavni razlog da je Srpska vojska uvede u sastavni deo uniforme vojnika propisom iz 1870. godine. Propisom od 1876. godine kapa je bila poznata po službenom nazivu „šajkaška kapa“ a kasnije dobija skraćeni naziv „šajkača“.
– Odvajkada se šajkača u šumadijskim selima koristila i da se kroz nju procedi rakija. Rakija se sipa u šajkaču, a zatim kroz platno i u sud. U današnje vreme se koristi višeslojna gaza. Tako ode sva nečistina- priča Dragan Jovanović iz sela Zagorice kod Topole, jedan od najboljih poznavalaca procesa pečenja rakije u Šumadiji. S kolena na koleno ovde u selu gde je živeo i sam Karađorđe- prenosile su se tajne kako doći do dobre šljivovice. I Jovanović je učio „zanat“ o pokojnog kazandžije Dragoljuba Milića zvanog Draga, koji je bio poznat nadeleko.
Ali pre tridesetak godina u ove krajeve slučajno je zalutala jedna kapa, koju je doneo tehnolog iz Makedonije. On je objašnjavao nepoverljivim Šumadincima da je upravo „keče“ najbolje da se kroz njega procedi rakija.
-Stvar je logike jer je u osnovi isti materijal filc ili prerađena vuna. Međutim, ono se pravi od više vrsta vune. Ima i jareće dlake i kože koja mu daje čvrstinu- priča Jovanović.
I rešili su Šumadinci da probaju! Postupak je bio isti- rakija se samo sipa u keče umesto u šajkaču, kroz gazu do suda…
-Išlo je daleko sporije. Dug je to proces. Ali rakija je bila kristalno čista, čak je kroz proces „skinuta“ i suvišna boja od bureta- kaže Jovanović.
Od tada su one „najteže slučajeve“ zamućene rakije rešavali kroz keče. Sve dok se godinama kasnije usled korišćenja od kuće do kuće- nije raspalo.
-Problem je pronaći kapu koju izrađuju tradicionalno. Postoje primese u preradi vune. Stara domaćinstva i znalci to rade po starom receptu koji je izuzetno zahtevan i dug. Ali tako se dobija najbolja „alatka“ bar za lečenje rakije- kaže Jovanović.
A do tada, dok se u ovom delu Šumadije ne pribavi keče, stara i pouzdana šajkača odrađivaće posao. Kao i kroz vekove uostalom.
Istoričari lome koplja čije je keče
U takvu nošnju je bila odevena cela srpska vojska kada je protiv pobunjene Srbije krenuo vizantijski car Manojlo. Prema svedočenju Kinama kojeg citira Panta Srećković Kinam je zapisao: „Približivši se reci Tari, pre sunčanog zalaska, vizantijska vojska uvide bezbrojnu množinu naoružanih Srba… Odelo im je bilo: dolame, uske gaće i bele“. Taj zapis daje za pravo mišljenju istoričara da su Albanci keče preuzeli od Srba. Kroz istoriju nosili su ga i Crnogorci
ucentar.rs