„Zašto sam pretukao pevača Savu Radusinovića“- životna ispovest Zorana Pavlovića (V)

Zoran i Nada
da pobegnem sa Mirjanom Antonović. Pokvarenjak me je upropastio, jer sam mu verovao i poverio sam mu sve moje tajne, smestio mi je ozbiljnu igru. Danima sam pokušavao da čujem Nadu ali ona nije želela da mi se javi. Da li iz osvete ili kako već, ali ušla je u vezu sa Radusinovićem. Donekle je razumem jer joj je on svašta napričao. Između ostalog da sam Rom, da imam dvoje dece u Nemačkoj i slične gluposti pogotovo da smo vodili ljubav u avionu. To niko nije znao osim ona i ja i to je možda prelilo da mu sve poveruje. Nisam znao da je sa Savom u vezi i nisam znao sta se dogadja, bio sam naivan- nastavlja o svojim avanturama Zoran. On konačno, nekako uspeva da se vidi sa Nadom.


Zoran na dodeli Zlatnog globusa
-Mislio sam da ću da umrem. Bukvalno. No, nema mesta plakanju, Amerika suzama ne veruje. priča Zoran koji danas, posle svih uspona i padova vodi ozbiljan biznis u Kaliforniji.

-Uspeo sam nekako da se ubacim kod izvesnog Damjana koji je imao veliku radionicu preređivanja metala. Minimalna satnica, radi se po deset sati a mesečno ne može da se zaradi više od 400 dolara. Naši ljudi tamo su često skloni da ucenjuju, po onoj narodnoj o magaretu kad su mu noge zaglavljene u blatu. Radio sam za strugom. To je mašina koju nikada ranije nisam video. Nigde veze gitara i strug?! Ipak, za par dana savladao sam tu tehniku i malo napredovao sa parama. Doduše, neiskustvo sam se doveo u situaciju da se nešto od te mašine otkači i neverovatnim silom se zarije u zid. Moglo je da mi bukvalno otkine glavu. Taj događaj je samo potvrdio ono što sam odmah znao. Taj posao nije za mene. Posle par nedelja uspeo sam da se vratim muzici. Počeo sam da sviram kod Pere Krkalovića u kafani, 50 milja dalje od

Nada i njen suprug Rey Capetanini
Čikaga. Sirotinjski, Radnički kraj ali uspevao sam da zaradim oko 100 dolara za veče. I pored toga to nije bilo ni blizu onoga kako sam živeo i kako sam želeo da živim. Suštinski, bio sam u lošem stanju, slomljen čovek, nenaviknut na skromne uslove u kojima sam se našao. Jednostavno, osećao sam se loše- kaže Zoran.

Nada i Savo Radusinović
-Mi smo nebrojano puta svirali zajedno, proputovali celu ondašnju Jugoslaviju i veliki deo Evrope. Zatekao je lošu sliku. Ruka u očajnom stanju, srce radi kapacitetom koji nije dovoljan ni da podrži osnovne životne funkcije. Mislim da sam imao manje od 50 kilograma. Kada se vratio u Njujork ispričao je ljudima u kafani kod Duje da ja verovatno umirem. Čula je to i prelepa Boba konobarica sa kojom sam se do tada redovno čuo telefonom. Dan pre operacije Boba je uspela da nađe moj telefonski broj od bolnice u kojoj sam bio. Pozvala me je i ja sam odigrao salto mortale. Rekao sam joj da ne žalim što mlad umirem ali da ne mogu da prežalim što nisam bio sa njom. Čudan i važan trenutak. Sa ove distance i meni sve zvuči kao dobro režiran film- iskren je Zoran Pavlović u sećanjima na dramatične trenutke života u Americi krajem sedamdesetih godina prošlog veka. Sa ovog aspekta, priča Zoran, sve deluje kao da se dešavalo nekim ludim snovima.

mesec dana posle operacije…
-Operacija je trajala osam sati, a ja sam se probudio nakon nekoliko sati posle operacije. Prvo što sam ugledao bile su do tada najlepše oči koje sam video – medicinska sestra iz bolnice Kolombos. Shvatio sam ovo zapažanje kao dobar znak. Čovek koji je toliko zaljubljen u život, čovek koji i sa svežom ranom od grla do pupka misli na žene, svakako će preživeti. Posle par dana intenzivne nege prebacili su me na odeljenje. Odmah sam telefonom pozvao Bobu. Još mnogo dana su me držali u bolnici i

Sa Lisincem, koscenaristom filma TOMA
rešio sam da pobegnem. Jednostavno ja nisam neko ko može da leži i čeka. Pokušavao sam da osmislim nekakav plan ali sam brzo shvatio da ne mogu da preduzmem ništa posebno. Ako odnekud čovek želi da pobegne onda jednostavno to treba da uradi. Nema tu mnogo manevarskog prostora. Jednostavno, uzeo sam moju garderobu iz ormara počupao sam silne kablove iz uređaja koji su bili prikačeni na mene i krenuo…
ucentar.rs
FILMSKA životna priča Zorana Pavlovića iz SAD: „Marinkova bara i danas negde drema u meni“ (I)
Filmska životna priča Zorana Pavlovića, Srbina iz Amerike (III)
Lepotica Mirjana Antonović, problemi i Savo Radusinović- životna priča Zorana Pavlovića (IV deo)