Poveži se sa nama
Admiral

U Centar

Ipak je LUFTIKA!

Published

on

-Dašić je ponosni vlasnik ovog nadimka od prvog razreda osnovne škole. Ovde njegova školska drugarica sa kojom  je bio u odeljenju zajedno sa bivšim gradonačelnikom Radomirom Nikolićem. Nadimak je dobio po čuvenom štrupmfu Luftiki jer je po energiji i temperamentu uvek podsećao na njega. Uvek je delovao kao da se nije dovoljno naspavao- napisala nam je Jelena Lučić iz Kragujevca povodom teksta u kome smo se bavili nadimkom aktuelnog gradonačelnika Nikole Dašića koji su mu nadenuli beogradski mediji.

U samom SNS čuje se da je ovaj nadimak gradonačelniku Kragujevca „nadenuo“ kolega iz stranke pripadnik druge struje, a zatim i samostalni protivkandidat na proteklim loklanim izborima koji je uhapšen u velikoj policijskoj akciji. Markentiški stručnjaci kažu da primeri izmišljanja „nadimaka“ nisu retki poslednjih godina. Imaju za cilj da kod glasača obesmisle protivkandidata u vidu diskreditacije, a nezaobilazna je činjenica kada se govori o ovoj temi da je Dašić jedini političar i gradonačelnik u novijoj istoriji Kragujevca kojima ima završena dva državna fakulteta. Sa druge strane, iako mogu da naprave „markentišku“ štetu ima i fascinantnih primera.

-Od 2012.godine Bogdan Đukić, koji je odbornik SDS u Skupštini opštine Teslić, ima nadimak Lopov. Svoj nadimak je i zvanično štampao na predizbornom plakatu za protekle lokalne izbore u BiH. Bio je trećeplasirani na odborničkoj listi SDS, osvojiviši 1.202 glasa. Čak ga je i zvanično primio predsednik Republike Srpske- kažu naši sagovornici.

Inače, Štrumpfovi (često i nepravilno Štrumfovi, franc. Les Schtroumpfs, engl. The Smurfs) je belgijski strip o malim plavim bićima koja žive u šumi. Njihov autor je belgijski crtač stripova, Pjer Kulifor poznatiji kao Pejo (franc. Pierre Culliford, Peyo).
Štrumpfovi su se prvi put pojavili u jednoj od epizoda o avanturama Žoana i Pirluija (franc. Johan y Pirluit), pod imenom Flauta sa šest rupa (franc. La flûte à six trous). Zatim se ta ista epizoda pojavila 1958. godine u časopisu Spiro (franc. Spirou) pod promenjenim nazivom, Flauta šest Štrumpfova (franc. La flûte à six schtroumpfs). Ponovo će se pojaviti tri puta u avanturama Žoana i Pirluija pre nego što su dobili svoj sopstveni mini-strip u Spirou 1959. Od tog momenta, Štrumpfovi počinju da se sve više uobličavaju i svaki od njih dobija svoj lični karakter tako da je bilo sve lakše razlikovati ih.
Smorko a kasnije Luftika je Štrumpf koji većinu vremena spava, dešava se da zaspi dok treba da obavi nešto važno za selo pa to ne učini na vreme.



ucentar.rs

Continue Reading
1 Comment

1 Comment

  1. Drugarica sa ekonomskog fakulteta

    05/02/2021 at 10:59 am

    On i kum su na ekonomiji u nasem gradu polozili 3 ispita. Zajedno. Ispisali su se posle 2 godine bezuspesnog studiranja pa krenuli po privatnim fakultetima. E tu su bili odlicni. Cisto radi istine o grdnim diplomama. Dal ista kazu istinito.

Leave a Reply

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

aktuelno

IN MEMORIAM: DRAGAN M. ALEMPIJEVIĆ. (06.06.1974. – 31.01.2022.)

Published

on

By


Prošlo je  dve godine od smrti osnivača, idejnog tvorca i prvog urednika portala Ucentar.rs gospodina Dragana M. Alempijevića.

Dve godine od kako je Dragan otišao na neko bolje mesto, a sve nas koji smo ga poznavali ostavio u večnoj žalosti.

Njegovo srce zauvek je prestalo da kuca 31.01.2022. ali lik i delo nikada neće prestati da žive.



Sve je bio Dragan a prvenstveno čovek koji je uvek stao u zaštitu nemoćnih i slabijih, čovek koji je uvek sebe izlagao opasnosti radi interesa svih nas, borac za pravdu i veliki patriota, svakom ko je imao prilike da ga dobro upozna doživotni prijatelj, srdačan i ljubazan, dobar drug i komšija, u svakoj situaciji i svakom poslu uvek profesionalno posvećen i angažovan…

Za svojih 30 godina profesionalnog rada i delovanja Dragan je postigao ono što prosečan čovek ne bi mogao ni za dva veka. Bio je vanserijski novinar, šef dopisništva Kurira i Glasa javnosti, izvršni producent direktor i idejni tvorac festivala narodne i zabavne muzike njih ukupno 14 ( gosti Toto Kotunjo, Vaja kon Dios, Boni Tajler), izvršni producent najvećeg mitinga u istoriji Srbije ,,Kosovo je Srbija“, šef kabineta za Šumadiju poč. Njkv Aleksandra Pavla Karađorđevića, Izvršni producent predizbornih mitinga Vojislava Koštunice, šef predsedničke kampanje kandidata Velimira Ilića, Šef turneje Zdravka Čolića 2001. i 2004. godine (28 gradova u Srbiji)…


Za svog života izdao je i dve zbirke pesama.

Dragan je dobitnik brojnih nagrada i priznanja, između ostalog Ordena Aleksandar Puškin (Ruska Federacija), ordena Zlatni orfej (Moskva), zlatne značke Kulturno -prosvetne zajednice Srbije, značajnog priznanja Republike Srbije za višegodišnji doprinos kulturi, brojnih književnih nagrada, Ordena za zasluge u odbrani vojničkog dostojanstva i časti (Dodeljuje Vojni sindikat Srbije),…

Dragan je najzaslužniji za promociju i oživljavanje lika i dela Dragiše Nedovića, čiji je neizmeran doprinos kulturnoj i muzičkoj baštini ovih prostora bio zapostavljen dok im se Dragan nije posvetio kao jednom od svojih najvećih novinarskih otkrića. O Dragiši je napisao brojne članke i reportaže a po njemu je nazvao i jedan od festivala čiji je bio autor i direktor.

Već sa 16 godina počeo je profesionalno da se bavi novinarstvom, napisao je preko 11000 tekstova objavljenih u srpskoj štampi. Tekstovi koje je Dragan pisao su nenadmašivi. Uvek do neverovatne mere pitki i čitljivi toliko da naginju ka književnosti, a sa druge strane neverovatno koncizni, posvećeni temama koje interesuju sve građane, tako da uvek pogode u centar!



Sećanje na Dragana ali i njegov neverovatan doprinos srpskom novinarstvu, književnosti, kulturi, neće nikada izbledeti. Pri pomisli na njega nećemo se samo rastužiti već i osmehnuti kao što smo to svi činili dok je bio ovde sa nama, njegove reči podrške i utehe ostaće u našim srcima, o njegovim delima ne treba posebno ni govoriti jer je iza sebe ostavio toliko toga da dok jednog Srbina ima na ovom svetu moći će da se priseti bar nečega od mnoštva stvari kojim nas je ovaj plemeniti čovek zadužio. Slava mu.

(Ucentar.rs)

Continue Reading

aktuelno

POMEN velikom NOVINARU i PESNIKU. Bliži se GODINU dana od smrti OSNIVAČA Ucentar.

Published

on

By


Osnivaču i idejnom tvorcu, glavnom i odgovornom uredniku portala Ucentar.rs gospodinu Draganu M. Alempijeviću danas od 12 časova na groblju Bozman davaćemo godišnji pomen.

Bliži se godinu dana od kako je Dragan otišao na neko bolje mesto, a sve nas koji smo ga poznavali ostavio u večnoj žalosti.

Njegovo srce zauvek je prestalo da kuca 31.01.2022. ali lik i delo nikada neće prestati da žive.



Sve je bio Dragan a prvenstveno čovek koji je uvek stao u zaštitu nemoćnih i slabijih, čovek koji je uvek sebe izlagao opasnosti radi interesa svih nas, borac za pravdu i veliki patriota, svakom ko je imao prilike da ga dobro upozna doživotni prijatelj, srdačan i ljubazan, dobar drug i komšija, u svakoj situaciji i svakom poslu uvek profesionalno posvećen i angažovan…

Za svojih 30 godina profesionalnog rada i delovanja Dragan je postigao ono što prosečan čovek ne bi mogao ni za dva veka. Bio je vanserijski novinar, šef dopisništva Kurira i Glasa javnosti, izvršni producent direktor i idejni tvorac festivala narodne i zabavne muzike njih ukupno 14 ( gosti Toto Kotunjo, Vaja kon Dios, Boni Tajler), izvršni producent najvećeg mitinga u istoriji Srbije ,,Kosovo je Srbija“, šef kabineta za Šumadiju poč. Njkv Aleksandra Pavla Karađorđevića, Izvršni producent predizbornih mitinga Vojislava Koštunice, šef predsedničke kampanje kandidata Velimira Ilića, Šef turneje Zdravka Čolića 2001. i 2004. godine (28 gradova u Srbiji)…

Za svog života izdao je i dve zbirke pesama.



Dragan je dobitnik brojnih nagrada i priznanja, između ostalog Ordena Aleksandar Puškin (Ruska Federacija), ordena Zlatni orfej (Moskva), zlatne značke Kulturno -prosvetne zajednice Srbije, značajnog priznanja Republike Srbije za višegodišnji doprinos kulturi, brojnih književnih nagrada, Ordena za zasluge u odbrani vojničkog dostojanstva i časti (Dodeljuje Vojni sindikat Srbije),…

Dragan je najzaslužniji za promociju i oživljavanje lika i dela Dragiše Nedovića, čiji je neizmeran doprinos kulturnoj i muzičkoj baštini ovih prostora bio zapostavljen dok im se Dragan nije posvetio kao jednom od svojih najvećih novinarskih otkrića. O Dragiši je napisao brojne članke i reportaže a po njemu je nazvao i jedan od festivala čiji je bio autor i direktor.

Već sa 16 godina počeo je profesionalno da se bavi novinarstvom, napisao je preko 11000 tekstova objavljenih u srpskoj štampi. Tekstovi koje je Dragan pisao su nenadmašivi. Uvek do neverovatne mere pitki i čitljivi toliko da naginju ka književnosti, a sa druge strane neverovatno koncizni, posvećeni temama koje interesuju sve građane, tako da uvek pogode u centar!

Sećanje na Dragana ali i njegov neverovatan doprinos srpskom novinarstvu, književnosti, kulturi, neće nikada izbledeti. Pri pomisli na njega nećemo se samo rastužiti već i osmehnuti kao što smo to svi činili dok je bio ovde sa nama, njegove reči podrške i utehe ostaće u našim srcima, o njegovim delima ne treba posebno ni govoriti jer je iza sebe ostavio toliko toga da dok jednog Srbina ima na ovom svetu moći će da se priseti bar nečega od mnoštva stvari kojim nas je ovaj plemeniti čovek zadužio. Slava mu.

(Ucentar.rs)

Continue Reading

aktuelno

Najveća tajna Petog oktobra- KO je od Miloševićevih generala uzeo milone u Budimpešti!

Published

on

Nema šta nije napisano proteklih za 22 godine o Petom oktobru 2000. godine. Narodni bunt, potonje razočarenje novim „demokratskim vlastima“, njihove svađe, ubistvo premijera Zorana Đinđića, do tada nezabeležena pljačka i otimačina državne i društvene imovine… Postoje neformalni podaci da su postoktobarske junoše uz blagoslov Zapada za kratko vreme u pljačkaškoj privatizaciji pokrale i iz zemlje iznele preko 127 milijardi dolara! 

Zna se i manje više šta je doprinelo da dođe petog oktobra: totalirazam Slobodana Miloševića i njegove stranke, korpucija, bombardovanje Srbije, ubistva novinara i političara… 

Međutim, srpske službe, ili bar ono što je od njih ostalo nikada nisu objavile ulogu stranih bezbednosnih sužbi kroz delovanje mnogih nevladinih organizacija i pokreta, finansiranje puča i svrgavanje Miloševića. 

Poznato je da su tadašnji komandat Jedinice za specijalne operacije Državne bezbednosti Milorad Ulemek Legija i pokojni  lider Demokratske stranke i jedan od vođa Petog oktobra Zoran Đinđić susreli u najmanje dva navrata i imali određeni „dil“ koji je kasnije na protestima doveo do „bratimljenja“ naroda i jedinice koja je mogla, objektivno da rasturi demonstracije. 

Na samitu Pakta za stabilnost Jugoistočne Evrope održanom jula 1999. godine u Sarajevu, bivši predsednik Sjedinjenih Država, preuzeo je obavezu da sa 12 miliona dolara pomogne opozicioni pokret u Srbiji. Taj iznos bio je namenjen strankama, nevladinim organizacijama, sindikatima, studentskim udruženjima i nezavisnim medijima, kako bi se stvorilo jedinstvo u rušenju režima Slobodana Miloševića. 

Da je tadašnja SRJ u drugoj polovini 1999. godine bila u fokusu američke spoljne politike svedoče dokumenti koje je objavio Nacionalni arhiv SAD. Reč je o aktima koje je koristio Bil Klinton u vreme kada je bio predsednik Amerike, kao i prepiska njegovih savetnika i saradnika. U dokumentaciji koji su prvi put izašli na svetlo dana nalazi se i zbirka depeša nazvanih „Krug oko Srbije“, koje govore o mreži radio-predajnika raspoređenih u susednim zemljama. Rad ovih medija Amerika je izdašno pomagala, kako bi se smanjio uticaj državnih medija u ratom rastrzanoj SR Jugoslaviji.

Reč je o radijskim programima koji su se emitovali iz susedstva na talasnim dužinama koje su omogućavale slušanje u Srbiji. Uglavnom je emitovan i preuziman program na srpskom jeziku „Glasa Amerike“ i „Slobodne Evrope“, kao i ostalih stranih i domaćih radio-stanica.

Drugi krak projekta „Krug oko Srbije“ jeste i najveća tajna Petog oktobra. Ona se odnosi na putovanje srpskih policijskih generala u Budimpeštu neposredno pre petog oktobra u tamošnju američku ambasadu. Srbija je u to vreme bila policijska država u kojoj su upravo generali policije kosili i vodu nosili u političkim, ali i ekonomskim (ne)prilikama i na kojima je Slobodan Milošević bazirao svoju strahovladu. Najmaje trojica generala podelili su pet miliona dolara, koliko je od stranih obaveštajnih sužbi plaćenja njihova „vernost“ Miloševiću. 

printskrin/foto: internet magazin

Onda se dogodilo to što se dogodilo. Narod je uz prećutnu saglasnost policije došao do Beograda i ostalo je bilo stvar tehničke prirode. U tome su im uveliko pomogli pripadnici zemunskog klana koji će kasnije izrasti u kriminalni eskadron smrti i u čiji je samrtni zagrljaj ušao Zoran Đinđić.

Istinu, dok tajne službe ne otvore dosijee Srbi nikada neće saznati. To se neće dogoditi dok su akteri jedne (suštinski) izdaje još uvek na političkoj sceni, ali i u bezbednosnim strukturama. Bez te istine teško da će Srbija i srpski narod krenuti napred. Naprotiv! Što se krivo rodi, vreme ne ispravi. 



ucentar.rs

Continue Reading

Najpopularnije