Connect with us
admiralskeigre

Reportaža

Legendarni intervju Muhameda Alija: ZAŠTO JE SVE BELO?

Published

on

Taman smo mislili da je sve rečeno o Muhamed Aliju, verovatno najvećem bokseru i „pričalici“ svih vremena. Međutim, BBS nas je podsetio na jedan intervju nastao pre skoro pola veka, u kome Ali priča o rasizmu na samo njemu svojstven način- duhovito, sarakstično i upečatljivo. Veliki borac za prava crnaca i sam je dobio ime po farmeru i borcu za crnačka prava koji je živeo u 19. veku i koji je svoj život dao kako bi crncima omogućio bolji i srećniji život i oslobodio mnoge crnačke robove. Onda nas ne čudi ni odabir teme -u vremenu kada su zaista afroamerikancima u SAD bila ugrožena elementarna ljudska prava. Ali je mnogo dobrineo tome da se i njihov glas čuje, kao veliki borac protiv rasizma.

Uvek sam bio radoznao!

„Uvek sam zapitkivao majku. Pitao bih  je “Mama kako to da je sve belo?”- počeo je Ali razgovor za BBS.

Pitao sam zašto je Isus beo i sa plavim očima i plavom kosom. Zašto su na tajnoj večeri svi muškarci beli. Anđeli su beli i papa. I Marija je bela, čak i anđeli. Pitao sam “Mama kada umremo da li mi idemo u raj”?. Rekla je “naravno idemo da u raj”.

Zašto nema crnih anđela?

Pitao sam je “a gde su bili crnci kada su slikali sve one slike?”.

Rekao sam “A znam!”. Ako su i belci u raju onda su crnci u kuhinji, pripremali su med I mleko”.

Rekla mi je da prestanem da govorim takve stvari. Ali ja samo oduvek bio radoznao. Pitao sam “zašto je potrebno da umrem da bih otišao u raj. Zašto već sada ne mogu da imam lep auto, mnogo novaca I lepu kuću”.

Zašto morm da umrem da bih dobio med i mleko. I rekao sam joj “mama ja ne želim med i mleko. Ja volim biftek, med i mleko su laksativi. Da li u raju ima dovoljo toaleta?”.

O Tarzanu i Afrikancima

Oduvek sam bio radoznao -uvek sam pitao: zašto? Tarzan je kralj džungle i belac je. Gledao sam belca u peleni kako njiše u Africi I viče “aaaaaa”. Prebio je Afrikance I slomio vilicu lavu. I samo je Tarzan mogao da priča sa životinjama, iako Afrikanci tamo godinama žive- samo je Tarzan mogao da priča sa životinjama.

Zašto je Mis Amerike bela?

Oduvek sam se pitao zašto je Mis Amerike belkinja. Sve te prelepe crnkinje u Americi, predivnog tena i oblina, ali Mis Amerike je belkinja. I Mis sveta i Mis univerzuma su belkinje…

Šta se sve zove belo…

Onda imamo cigarete “Bela kuća”, pa marku sapuna “Beli labud”, sapun “Beli kralj”, maramice “Beli oblak”, šampon “Bela kiša”, sredstva za podove “Beli tornado”. Sve je belo. I Anđeoska torta je bela, a čokoladna torta je “Đavolja voćna torta”. I pitao sam “Mama zašto je sve belo?”. Oduvek sam se pitao, znate. Čak I predsednik živi u Beloj kući. I Meri (iz dečje pesme) je imala belo jagnje, runo belo kao sneg. I Snežana. Sve je belo. I Deda Mraz.

Sve crno je loše…

A sve loše je crno. Ružno pače je crno pače. Crna mačka donosi nesreću. Ako ti pretim ucenjivaću te.. (igra reči: blackmail- ucenjivati; black-crno). Oduvek sam bio radoznao. Ali tada sam shvatio da nešto nije u redu- ispričao je legendarni bokser u ovom sjajnom intervju.


video: intervju Muhameda Alija za BBS: „Mama zašto je sve belo?“

 

preuzeto sa:

https://www.facebook.com/BBCNewsnasrpskom/videos/577769333147162/?v=577769333147162


Legendarne izjave Muhamed Alija:

1. Letim kao leptir, ubadam kao pčela. Ne možeš da pogodiš ono što tvoje oči ne vide.

2. Ne brojite dane, učinite da dani broje.

3. Onaj ko nije dovoljno hrabar da rizikuje, neće postići ništa u životu.

4. Mrzeo sam svaki deo treninga, ali sam rekao: “Ne odustaj“. Pati sada i živi ostatak života kao šampion.

5. šampioni se ne prave u teretanama. Šampioni su napravljeni od nečega što imaju duboko u sebi – sna, želje, vizije. Oni moraju da imaju izdržljivost u poslednjim minutima, moraju da budu malo brži, da imaju veštinu i želju. Ali, volja mora biti jača od veštine.

6. Nemoguće je samo reč razbacana okolo od strane malih ljudi koji nalaze lakši način za život u svetu koji im je dat, umesto da istraže moć koju imaju da ga promene. Nemoguće nije činjenica. To je mišljenje. Nemoguće je potencijal. Nemoguće je privremeno. Ništa nije nemoguće.

7. Voleo bih kada bi ljudi voleli sve druge kao što mene vole. To bi bio bolji svet.

8. Ćutanje je zlato kada ne mogu da smislim dobar odgovor.

9. Ja ne brojim trbušnjake. Počnem sa brojanjem samo kada počinje da boli, jer oni su jedini koji se računaju. To te čini šampionom.

10. Boks je mnogo belih muškaraca koji gledaju dva crnca kako tuku jedan drugog.


Rođen kao šampion

Ali je rođen 17. januara 1942. godine u američkom gradu Luisvilu, kao Kasijus Klej, a ime Muhamed Ali promenio je nakon primanja islama 1964. godine.

Legendarni bokser će ostati upamćen kao verovatno najbolji svih vremena, a uspon je počeo osvajanjem zlatne medalje na Olimpijskim igrama 1960. godine u Rimu. međutim, nakon zbog prisutnog rasizma u njegovom rodnom gradu, Ali je medalju bacio u Ohajo reku.

Četiri godine kasnije prvi put je postao prvak svieta u teškoj kategoriji. Pobedio je Sonija Listona sa samo 22 godine, u šest rundi, tehničkim nokautom. Sledećih godina je na vrhuncu karijere i brani titulu čak devet puta, a prekretnica je njegova odluka da odbije da ode u Vijetnamski rat iz religijskih razloga, zbog čega je izgubio titulu. Svakako će najviše ostati upamćeni njegovi legendarni mečevi protiv Džoa Frejzera iz 1971. i 1975. godine i Džordža Formana 1974. godine, koji u istoriji ostaju zapisani kao bokserski klasici. Titulu je izgubio 1978. godine od Leona Spinksa, ali je iste godine i vratio u svoje vlasništvo.

Muhamed Ali je prvi bokser koji je tri puta bio prvak sveta (1964-1967, 1974-1978, 1978-1979).

Penzionisao se 1981. godine, pobedivši na 56 mečeva (37 nokauta) od 61 meča, a nosio je nadimak „Najveći“.

Ali se 31 godinu borio sa Parkinsonom, bio je najmlađa osoba, sa samo 37 godina, koja je ikada oboela od ove opake bolesti.

Umro je 2016. godine.


 


Continue Reading
Click to comment

Leave a Reply

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

aktuelno

Od Svetog Ilije sunce sve milije- danas deci mažite obraze medom!

Published

on

Danas, 2.avgusta Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici slave Ilindan, dan posvećen Svetom Iliji, čuvaru od oluja, gromova i vatre.
Kad na Svetog Iliju grmi i udaraju gromovi, veruje se da svetac gađa đavole pa se ne valja krstiti. Veruje se i da valja prepoznati mesto gde je udario grom jer se tu krije nečastivi. 
Po predanju, na Svetog Iliju prepodne je leto, popodne jesen. Nakon ovog dana više se ne kupa u rekama.
Sveti Ilija Gromovnik, kako ga još zovu u narodu, pada u najsitnije i najtoplije dane u godini, a običaj je da se na njegov praznik me radi u polju kako se ne bi navukao gnev svetitelja. Po jednom od narodnih običaja tri dana pre i tri dana posle Ilindan ne peru se rublje. 
Narodna izreka kaže „od Svetog Ilije sunce sve milije“. 
Na ovaj dan, veruje se, valja jesti med da bi se sačuvalo zdravlje, a majke deci medom mažu obraze kako bi tokom godine bila vesela. 
Narod se Svetom Iliji moli da „otkloni pravedno gnev Božji i izbavi sve gradove i sela naša od suše i gladi, od strašnih bura, od napada neprijatelja i međusobne borbe“.


ucentar.rs

Continue Reading

fokus

Braćo Srbi srećan Vam VIDOVDAN!

Published

on

„Ja ne odlučujem prema tome kolika sila mi preti već po tome koliku svetinju branim“- reči su Kneza Lazara koje je izgovorio pred Kosovski boj na današnji dan 1389.godine. Mnogi Srbi su to, izgleda zaboravili.

I da pomenemo i čuvenu i najstariju srpsku kletvu u vremenu kada se opet odlučuje o sudbini Kosova i Metohije…

“Ko je Srbin i srpskoga roda,
I od srpske krvi i kolena,
A ne doš’o na boj na Kosovo:
Ne imao od srca poroda,
Ni muškoga, ni devojačkoga!
Od ruke mu ništa ne rodilo,
Rujno vino, ni šenica bela!
Rđom kap’o, dok mu je kolena!”

Inače, Vidovdan je nepokretni verski praznik koga praznuju Srpska pravoslavna crkva (15. juna po julijanskom kalendaru, 28. jun po gregorijanskom) i Bugarska pravoslavna crkva i jedan je od najvećih srpskih praznika. Kod Srba je poznat pod nazivom Vidovdan, a kod Bugara Vidovden ili Vidov den.

Značaj Vidovdana za srpski narod proističe iz istorijskih događaja koji su vezani za taj datum. Od svih je najznačajniji Kosovski boj, pogibija kneza Lazara (1371—1389) i tzv. propast Srpskog carstva, pa se tog dana, pored svetog Amosa, od početka 20. veka slavi i crkveni praznik Svetog velikomučenika kneza Lazara i svetih srpskih mučenika.
Praznik je posvećen Caru Lazaru, jednom od srpskih velikana koji su vladali srpskim carstvom nakon smrti Dušana Silnog.

Nakon smrti cara Uroša, patrijarh Jefrem je tadašnjeg kneza Lazara, krunisao za srpskog cara. Lazar je slao izaslanstvo u Carigrad sa monahom Isaijom i molio se da se skine anatema sa srpskog naroda. 28. juna 1389. godine posle bitke na Kosovu, pobede srpske vojske i smrti sultana Murata, veliki deo turske vojske je krenuo u povlačenje, ali nekolicina se nije potpuno povukla i oni su kasnije u toku dana izvršili zasedu na cara Lazara i njegovo obezbeđenje i uspeli su da ga ubiju. Njegovo telo preneto je i sahranjeno u manastiru Ravanica kod Ćuprije.

Kada je počela seoba Srba, narod je njegove svete mošti sklonio i preselio u manastir Ravanicu na Fruškoj gori. Za vreme Drugog svetskog rata, 1942. godine, njegovo telo preneto je u Beograd, gde je počivao sve do 1988. godine kada je prenet u manastir Gračanicu na Kosovu. Odatle je 1989. godine, preneto u Lazarevu zadužbinu manastira Ravanicu, nadomak Ćuprije, gde i danas počiva.

Sagradio je mnoge crkve i manastire. Najpoznatiji su Ravanica i Lazarica. Takođe, obnovio je i manastire Hilandar i Gornjak, a bio je i ktitor ruskog manastira Pantelejmona.

Vidovdan je nepokretni verski praznik koga praznuju Srpska pravoslavna crkva (15. juna po julijanskom kalendaru, 28. jun po gregorijanskom) i Bugarska pravoslavna crkva i jedan je od najvećih srpskih praznika. Kod Srba je poznat pod nazivom Vidovdan, a kod Bugara Vidovden ili Vidov den.

Značaj Vidovdana za srpski narod proističe iz istorijskih događaja koji su vezani za taj datum. Od svih je najznačajniji Kosovski boj, pogibija kneza Lazara (1371—1389) i tzv. propast Srpskog carstva, pa se tog dana, pored svetog Amosa, od početka 20. veka slavi i crkveni praznik Svetog velikomučenika kneza Lazara i svetih srpskih mučenika.
Praznik je posvećen Caru Lazaru, jednom od srpskih velikana koji su vladali srpskim carstvom nakon smrti Dušana Silnog.

Nakon smrti cara Uroša, patrijarh Jefrem je tadašnjeg kneza Lazara, krunisao za srpskog cara. Lazar je slao izaslanstvo u Carigrad sa monahom Isaijom i molio se da se skine anatema sa srpskog naroda. 28. juna 1389. godine posle bitke na Kosovu, pobede srpske vojske i smrti sultana Murata, veliki deo turske vojske je krenuo u povlačenje, ali nekolicina se nije potpuno povukla i oni su kasnije u toku dana izvršili zasedu na cara Lazara i njegovo obezbeđenje i uspeli su da ga ubiju. Njegovo telo preneto je i sahranjeno u manastiru Ravanica kod Ćuprije. https://www.crkvenikalendar.com/datum-2018-6-28

Kada je počela seoba Srba, narod je njegove svete mošti sklonio i preselio u manastir Ravanicu na Fruškoj gori. Za vreme Drugog svetskog rata, 1942. godine, njegovo telo preneto je u Beograd, gde je počivao sve do 1988. godine kada je prenet u manastir Gračanicu na Kosovu. Odatle je 1989. godine, preneto u Lazarevu zadužbinu manastira Ravanicu, nadomak Ćuprije, gde i danas počiva.

Sagradio je mnoge crkve i manastire. Najpoznatiji su Ravanica i Lazarica. Takođe, obnovio je i manastire Hilandar i Gornjak, a bio je i ktitor ruskog manastira Pantelejmona.

 

 

Continue Reading

fokus

Dragan Jovović uspešno osvojio Kala Patar i Everest Base Camp:Zavijorila se zastava restorana „Biblioteka kod Milutina“

Published

on

By

Naš sugrađanin Dragan Jovović uspešno je završio izazovnu ekspediciju i stigao do dva važna planinska cilja – Kala Patar i Everest Base Camp.

Kao deo svoje ekspedicije, Jovović je prvo osvojio vrh Kala Patar, poznat po spektakularnom pogledu na Everest i okolne himalajske vrhove. Kala Patar, sa visinom od 5.545 metara, predstavlja jednu od najpopularnijih tačaka za planinare koji žele da vide Everest izbliza.

Nakon uspešnog uspona na Kala Patar, Jovović je nastavio svoj put ka Everest Base Campu, koji se nalazi na visini od 5.364 metra. Everest Base Camp je polazna tačka za mnoge planinare koji se spremaju za osvajanje najvišeg vrha na svetu, Mount Everesta. Uspeh u dolasku do ovog kampa je veliki podvig za svakog planinara zbog izazovnih uslova i velike nadmorske visine.

Jovović nije bio sam u ovoj ekspediciji. Sa njim su bili i dr Milan Colic estetski hirurg, Aleksandar Rodić iz Beograda, Ivana Bilan iz Zagreba i lokalni vodič Plumba Serpas iz Nepala.

Jovovićeva ekspedicija je nosila sa sobom simbol domaće kulinarske tradicije – zastavu legendarnog restorana „Biblioteka kod Milutina„. Ideja da se zastava restorana postavi na ovim visinama ,  je imala dublje značenje.

 Namera je  bila, da se  pokaže  ponos i ljubav prema našoj kulturi i tradiciji čak i na najudaljenijim mestima na planeti.

Ovaj poduhvat ne samo da je privukao pažnju medija, već je postao inspiracija mnogima da razmišljaju o kulturnom nasleđu na globalnom nivou. Ovaj gest takođe simbolizuje hrabrost i odlučnost da se tradicija i identitet ne zaborave, čak ni na najnepristupačnijim mestima na Zemlji.

Jovovićeva ekspedicija osvojila je vrhove, ali je takođe otvorila nova poglavlja u svetu avanture i kulture, dok je restoran „Biblioteka kod Milutina“ sada deo priče koja se pamti na najvišim vrhovima sveta.

Continue Reading

Najpopularnije