Connect with us
admiralskeigre

U Centar

Tužilaštvo i policija ćute zbog prodaje FEP-a u Aranđelovcu: radnici poručuju „Ničija nije gorela do zore“!

Published

on

Ako se državno preduzeće  FEP-u iz stečaja proda za 800 hiljada evra, a novi vlasnik „Peštan“ i Božidar Petković iseku hale, a gvožđe, alatnicu,strugove i bakar istog tog „FEP-a“ prodaju za tri miliona evra, kako to da samo tužilaštvu i policiji ništa nije sumnjivo?

Bojan Radović i Božidar Petković

Ovim pitanjem bave se mnogi posle pisanja ucentar.rs! Samo ne oni koji su za to nadležni- sudstvo i policija!

Očaj radnika…

Bivši radnici FEP-a poveli su juče na društvenim mrežama polemiku oko činjenice da im nije isplaćen jedan procenat od ukupnih dugovanja prilikom prodaje, na koju, kako kažu polažu prava.

-Pitam predsednika opštine Aranđelovac kome treba da se obrate bivši radnici elektroporcelana (mislim na one koji su preživeli jer je dosta umrlo u iščekivanju da im njihove mučne plate budu isplaćene)- pitala je javno Gordana Mladenović iz Aranđelovca, Bojana Radovića predsednika opštine grada pod Bukuljom. Ona tvrdi u svojoj javnoj objavi „da je Božidar Petković razrušio FEP u dogovoru sa opštinom a radnicima dao 1 % od ukupnog dugovanja“.

Gde će Vam duša. Ako je uopšte imate, a po svemu sudeći nemate je. Ničija nije gorela do zore pa neće ni Vaša– očajna je Gordana bivša radnica koja javno postavlja pitanje vlastima.

Da podsetimo, Kompanija „Peštan“ postala je vlasnik državnog preduzeće FEP-a nekadašnjeg giganta aranđelovačke privrede koji je zapošljavao oko 1,5 hiljada radnika- za oko 800 hiljada evra. Pre prodaje državna fabrika je bila u stečaju!

Od FEP-a ostalo staro gvožđe posle prodaje..

Kupovinom “FEP-a” Petkoviću i “Peštanu” od ovog državnog preduzeća pripalo je 70 hektara vrednog zemljišta, hala, dva jezera, šuma… U svom istraživanju dokazali smo da je „Peštan“ samo za oko 4 000 tona gvožđa, od kojih je polovina prodata Žarku Musiću, vlasniku preduzeća za otkup sekundarnih sirovina, bakra, strugova, alatnica, elektromotora- zaradio fantastičnih tri miliona evra! Dakle, pored pomenute zemlje, hale, dva jezera, šume-samo na sekundarnim sirovinama od kupovine državnog preduzeća, kada se odbije novac kojim je kupljeno Petković je zaradio – 2,2 miliona evra!

U ovoj najmanju ruku sumnjivoj transakciji u kojoj je neko omogućio kompaniji „Peštan“ da zaradi nekoliko miliona evra „pazaranjem“ državnog preduzeća postavljaju se mnoga pitanja na koje niko od nadležnih -ne odgovara!

Tužilaštvo iako obavezno po zakonu, posle pisanja medija- nije pokrenulo istragu da se preispita stečajni postupak i okolnosti pod kojim je prodato ovo  državno preduzeće.

(nastaviće se)

ucentar.rs



 

 

 

Continue Reading
2 Comments

2 Comments

  1. Anunimus

    23/10/2020 at 7:03 pm

    Zaboravili ste 300 tona aluminijuma.

  2. Veverica

    24/10/2020 at 7:50 pm

    A sume sto je posekao i napravio ekolosku katastrifu.Jezero isusio kako bi sav otpad tu bacao.
    Gde su akcije firme na koji je svaki radnik imao pravo
    I gde he i gde he i gde je………..

Leave a Reply

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

aktuelno

IN MEMORIAM: DRAGAN M. ALEMPIJEVIĆ. (06.06.1974. – 31.01.2022.)

Published

on

By


Prošlo je  dve godine od smrti osnivača, idejnog tvorca i prvog urednika portala Ucentar.rs gospodina Dragana M. Alempijevića.

Dve godine od kako je Dragan otišao na neko bolje mesto, a sve nas koji smo ga poznavali ostavio u večnoj žalosti.

Njegovo srce zauvek je prestalo da kuca 31.01.2022. ali lik i delo nikada neće prestati da žive.



Sve je bio Dragan a prvenstveno čovek koji je uvek stao u zaštitu nemoćnih i slabijih, čovek koji je uvek sebe izlagao opasnosti radi interesa svih nas, borac za pravdu i veliki patriota, svakom ko je imao prilike da ga dobro upozna doživotni prijatelj, srdačan i ljubazan, dobar drug i komšija, u svakoj situaciji i svakom poslu uvek profesionalno posvećen i angažovan…

Za svojih 30 godina profesionalnog rada i delovanja Dragan je postigao ono što prosečan čovek ne bi mogao ni za dva veka. Bio je vanserijski novinar, šef dopisništva Kurira i Glasa javnosti, izvršni producent direktor i idejni tvorac festivala narodne i zabavne muzike njih ukupno 14 ( gosti Toto Kotunjo, Vaja kon Dios, Boni Tajler), izvršni producent najvećeg mitinga u istoriji Srbije ,,Kosovo je Srbija“, šef kabineta za Šumadiju poč. Njkv Aleksandra Pavla Karađorđevića, Izvršni producent predizbornih mitinga Vojislava Koštunice, šef predsedničke kampanje kandidata Velimira Ilića, Šef turneje Zdravka Čolića 2001. i 2004. godine (28 gradova u Srbiji)…


Za svog života izdao je i dve zbirke pesama.

Dragan je dobitnik brojnih nagrada i priznanja, između ostalog Ordena Aleksandar Puškin (Ruska Federacija), ordena Zlatni orfej (Moskva), zlatne značke Kulturno -prosvetne zajednice Srbije, značajnog priznanja Republike Srbije za višegodišnji doprinos kulturi, brojnih književnih nagrada, Ordena za zasluge u odbrani vojničkog dostojanstva i časti (Dodeljuje Vojni sindikat Srbije),…

Dragan je najzaslužniji za promociju i oživljavanje lika i dela Dragiše Nedovića, čiji je neizmeran doprinos kulturnoj i muzičkoj baštini ovih prostora bio zapostavljen dok im se Dragan nije posvetio kao jednom od svojih najvećih novinarskih otkrića. O Dragiši je napisao brojne članke i reportaže a po njemu je nazvao i jedan od festivala čiji je bio autor i direktor.

Već sa 16 godina počeo je profesionalno da se bavi novinarstvom, napisao je preko 11000 tekstova objavljenih u srpskoj štampi. Tekstovi koje je Dragan pisao su nenadmašivi. Uvek do neverovatne mere pitki i čitljivi toliko da naginju ka književnosti, a sa druge strane neverovatno koncizni, posvećeni temama koje interesuju sve građane, tako da uvek pogode u centar!



Sećanje na Dragana ali i njegov neverovatan doprinos srpskom novinarstvu, književnosti, kulturi, neće nikada izbledeti. Pri pomisli na njega nećemo se samo rastužiti već i osmehnuti kao što smo to svi činili dok je bio ovde sa nama, njegove reči podrške i utehe ostaće u našim srcima, o njegovim delima ne treba posebno ni govoriti jer je iza sebe ostavio toliko toga da dok jednog Srbina ima na ovom svetu moći će da se priseti bar nečega od mnoštva stvari kojim nas je ovaj plemeniti čovek zadužio. Slava mu.

(Ucentar.rs)

Continue Reading

aktuelno

POMEN velikom NOVINARU i PESNIKU. Bliži se GODINU dana od smrti OSNIVAČA Ucentar.

Published

on

By


Osnivaču i idejnom tvorcu, glavnom i odgovornom uredniku portala Ucentar.rs gospodinu Draganu M. Alempijeviću danas od 12 časova na groblju Bozman davaćemo godišnji pomen.

Bliži se godinu dana od kako je Dragan otišao na neko bolje mesto, a sve nas koji smo ga poznavali ostavio u večnoj žalosti.

Njegovo srce zauvek je prestalo da kuca 31.01.2022. ali lik i delo nikada neće prestati da žive.



Sve je bio Dragan a prvenstveno čovek koji je uvek stao u zaštitu nemoćnih i slabijih, čovek koji je uvek sebe izlagao opasnosti radi interesa svih nas, borac za pravdu i veliki patriota, svakom ko je imao prilike da ga dobro upozna doživotni prijatelj, srdačan i ljubazan, dobar drug i komšija, u svakoj situaciji i svakom poslu uvek profesionalno posvećen i angažovan…

Za svojih 30 godina profesionalnog rada i delovanja Dragan je postigao ono što prosečan čovek ne bi mogao ni za dva veka. Bio je vanserijski novinar, šef dopisništva Kurira i Glasa javnosti, izvršni producent direktor i idejni tvorac festivala narodne i zabavne muzike njih ukupno 14 ( gosti Toto Kotunjo, Vaja kon Dios, Boni Tajler), izvršni producent najvećeg mitinga u istoriji Srbije ,,Kosovo je Srbija“, šef kabineta za Šumadiju poč. Njkv Aleksandra Pavla Karađorđevića, Izvršni producent predizbornih mitinga Vojislava Koštunice, šef predsedničke kampanje kandidata Velimira Ilića, Šef turneje Zdravka Čolića 2001. i 2004. godine (28 gradova u Srbiji)…

Za svog života izdao je i dve zbirke pesama.



Dragan je dobitnik brojnih nagrada i priznanja, između ostalog Ordena Aleksandar Puškin (Ruska Federacija), ordena Zlatni orfej (Moskva), zlatne značke Kulturno -prosvetne zajednice Srbije, značajnog priznanja Republike Srbije za višegodišnji doprinos kulturi, brojnih književnih nagrada, Ordena za zasluge u odbrani vojničkog dostojanstva i časti (Dodeljuje Vojni sindikat Srbije),…

Dragan je najzaslužniji za promociju i oživljavanje lika i dela Dragiše Nedovića, čiji je neizmeran doprinos kulturnoj i muzičkoj baštini ovih prostora bio zapostavljen dok im se Dragan nije posvetio kao jednom od svojih najvećih novinarskih otkrića. O Dragiši je napisao brojne članke i reportaže a po njemu je nazvao i jedan od festivala čiji je bio autor i direktor.

Već sa 16 godina počeo je profesionalno da se bavi novinarstvom, napisao je preko 11000 tekstova objavljenih u srpskoj štampi. Tekstovi koje je Dragan pisao su nenadmašivi. Uvek do neverovatne mere pitki i čitljivi toliko da naginju ka književnosti, a sa druge strane neverovatno koncizni, posvećeni temama koje interesuju sve građane, tako da uvek pogode u centar!

Sećanje na Dragana ali i njegov neverovatan doprinos srpskom novinarstvu, književnosti, kulturi, neće nikada izbledeti. Pri pomisli na njega nećemo se samo rastužiti već i osmehnuti kao što smo to svi činili dok je bio ovde sa nama, njegove reči podrške i utehe ostaće u našim srcima, o njegovim delima ne treba posebno ni govoriti jer je iza sebe ostavio toliko toga da dok jednog Srbina ima na ovom svetu moći će da se priseti bar nečega od mnoštva stvari kojim nas je ovaj plemeniti čovek zadužio. Slava mu.

(Ucentar.rs)

Continue Reading

aktuelno

Najveća tajna Petog oktobra- KO je od Miloševićevih generala uzeo milone u Budimpešti!

Published

on

Nema šta nije napisano proteklih za 22 godine o Petom oktobru 2000. godine. Narodni bunt, potonje razočarenje novim „demokratskim vlastima“, njihove svađe, ubistvo premijera Zorana Đinđića, do tada nezabeležena pljačka i otimačina državne i društvene imovine… Postoje neformalni podaci da su postoktobarske junoše uz blagoslov Zapada za kratko vreme u pljačkaškoj privatizaciji pokrale i iz zemlje iznele preko 127 milijardi dolara! 

Zna se i manje više šta je doprinelo da dođe petog oktobra: totalirazam Slobodana Miloševića i njegove stranke, korpucija, bombardovanje Srbije, ubistva novinara i političara… 

Međutim, srpske službe, ili bar ono što je od njih ostalo nikada nisu objavile ulogu stranih bezbednosnih sužbi kroz delovanje mnogih nevladinih organizacija i pokreta, finansiranje puča i svrgavanje Miloševića. 

Poznato je da su tadašnji komandat Jedinice za specijalne operacije Državne bezbednosti Milorad Ulemek Legija i pokojni  lider Demokratske stranke i jedan od vođa Petog oktobra Zoran Đinđić susreli u najmanje dva navrata i imali određeni „dil“ koji je kasnije na protestima doveo do „bratimljenja“ naroda i jedinice koja je mogla, objektivno da rasturi demonstracije. 

Na samitu Pakta za stabilnost Jugoistočne Evrope održanom jula 1999. godine u Sarajevu, bivši predsednik Sjedinjenih Država, preuzeo je obavezu da sa 12 miliona dolara pomogne opozicioni pokret u Srbiji. Taj iznos bio je namenjen strankama, nevladinim organizacijama, sindikatima, studentskim udruženjima i nezavisnim medijima, kako bi se stvorilo jedinstvo u rušenju režima Slobodana Miloševića. 

Da je tadašnja SRJ u drugoj polovini 1999. godine bila u fokusu američke spoljne politike svedoče dokumenti koje je objavio Nacionalni arhiv SAD. Reč je o aktima koje je koristio Bil Klinton u vreme kada je bio predsednik Amerike, kao i prepiska njegovih savetnika i saradnika. U dokumentaciji koji su prvi put izašli na svetlo dana nalazi se i zbirka depeša nazvanih „Krug oko Srbije“, koje govore o mreži radio-predajnika raspoređenih u susednim zemljama. Rad ovih medija Amerika je izdašno pomagala, kako bi se smanjio uticaj državnih medija u ratom rastrzanoj SR Jugoslaviji.

Reč je o radijskim programima koji su se emitovali iz susedstva na talasnim dužinama koje su omogućavale slušanje u Srbiji. Uglavnom je emitovan i preuziman program na srpskom jeziku „Glasa Amerike“ i „Slobodne Evrope“, kao i ostalih stranih i domaćih radio-stanica.

Drugi krak projekta „Krug oko Srbije“ jeste i najveća tajna Petog oktobra. Ona se odnosi na putovanje srpskih policijskih generala u Budimpeštu neposredno pre petog oktobra u tamošnju američku ambasadu. Srbija je u to vreme bila policijska država u kojoj su upravo generali policije kosili i vodu nosili u političkim, ali i ekonomskim (ne)prilikama i na kojima je Slobodan Milošević bazirao svoju strahovladu. Najmaje trojica generala podelili su pet miliona dolara, koliko je od stranih obaveštajnih sužbi plaćenja njihova „vernost“ Miloševiću. 

printskrin/foto: internet magazin

Onda se dogodilo to što se dogodilo. Narod je uz prećutnu saglasnost policije došao do Beograda i ostalo je bilo stvar tehničke prirode. U tome su im uveliko pomogli pripadnici zemunskog klana koji će kasnije izrasti u kriminalni eskadron smrti i u čiji je samrtni zagrljaj ušao Zoran Đinđić.

Istinu, dok tajne službe ne otvore dosijee Srbi nikada neće saznati. To se neće dogoditi dok su akteri jedne (suštinski) izdaje još uvek na političkoj sceni, ali i u bezbednosnim strukturama. Bez te istine teško da će Srbija i srpski narod krenuti napred. Naprotiv! Što se krivo rodi, vreme ne ispravi. 



ucentar.rs

Continue Reading

Najpopularnije