Connect with us
admiralskeigre

Reč Naroda

Razmišljanje našeg sugrađanima o koroni i svemu što nam se dešava!

Published

on

piše: Aleksandar Marković

 

Zbunjen, sluđen i pomalo uplašen u narednom tekstu pokašaću da vam na najbolji mogući način iznesem neko svoje mišljenje o trenutnoj situaciji koja potresa čitav svet, pa tako i našu zemlju. Obraćam se sa tačke gledišta običnog čoveka, pripadnika nekog radničkog staleža, koji je pomalo zbunjen, ali i uplašen povodom svega što nam se dešava u proteklih sada već godinu dana.Odmah na početku, imam potrebu da vam se unapred izvinim zbog mogućih gramatičkih i pravopisnih grešaka koje će se verovetno provlačiti kroz tekst.Verujem da moje mišljenje deli dosta ljudi, zato sam i hteo da poukušam da na ovaj način izrazim svoje raspoloženje i iznesem neki svoj stav.

Пошoтвани, у прилогу вам шаљем писмо, текст или како год да га назовем. Као и што сам написао збуњен, слуђен и искрено помало уплашен тренутном ситуацијом.Ако хоћете поделите га, шта год. Верујем да ће се у коментарима развити права мала полемика нас обичних људи, где ћемо заједно моћи да разменимо мишљења о свему што сам у прилогу написао….У крајњем случају није ни битно да ли ће те објавити или не, битно је да бар неко прочита став и мишљење нас обичних! Срдачан поздрав

 

Ponesen celom ovom situacijom, pokušao sam da sam donesem neki zaključak i samom sebi dam neke odgovore na pitanja koje me već duže vreme muče. Korona virus, vakcinacija, pa i ekonomska kriza koja se već sada nazire su samo neka od tih pitanja. Konkretno pitanja da li zaista nešto postoji, i ako sam na početku iskreno bio skeptičan prema ovom virusu, ubrzo sam video da nešto zaista postoji, ljudi iz te oblasti su ga krstili kao „Korona virus“. I definitivno nečega ima, ljudi obolevaju to je činjenica koju svaki razuman čovek može da vidi. Međutim, pitanje na koje sam pokušao da nađem odgovor jeste vakcinacija,

Budući da pripadam radničkoj klasi, i nisam kompetentan da sudim, pokušao sam da odgovor nađem preko interneta. Nažalost tu dolazi novo razočarenje, šta god da sam ukucao vezano za vakcinu protiv covida izlazio mi je pravi mali rat onih koji podržavaju vakcinaciju i onih koji su protiv nje. Jedino što povezuje i jedne i druge, jeste činjenica da i jedna i druga strana imaju dobre argumente jedna za, jedna za protiv. Na žalost, nigde nisam našao jasan odgovor na svoje pitanje, te sam pokušao da sam nekakvom svojom logikom dođem do nekakvog odgovora.Vratio sam se godinu dana unazad, na početak cele ove priče. Tražeći odgovor na ovo pitanje, otvorio sam još mnogo drugih pitanja, osećao sam se kao u začaranom krugu.Da odmah budem jasan, niti sam naučnik, niti sam doktor, niti stručnjak ništa od toga, već sam jedan običan čovek koji samo hoće da bude siguran u svoje postupke i u svoje mišljenje, to ne znači da sam u pravu i da protivrečim nauci, bilo bi smešno i suludo da je tako.Dakle, vratio sam se na sam početak epidemije ( prvog slučaja u našoj zemlji), pa sam se zapitao kako je mogće, da do pre godinu dana nismo ni znali da postoji ovaj virus, bukvalno ništa o njemu, a sada smo već na pragu vakcine koja 90% deluje na virus, kako ja kao običan čovek, koji je potpuni laik da poverujem da je 100 % tako, ako smo na početku ovog ludila imali razne prognoze koje su se na kraju ispostavile kao polutačne ili netačne. Pa mi kroz glavu prođe ono sa početka, kako je virus smešan i da je poput nekog malo jačeg gripa, onda 10-15 dana od takve informacije, dolazimo to toga da se uvodi vanredno stanje, a odmah nakon toga i zabrana kretanja.

Što se tiče države to mi je donekle i jasno, nova situacija je pred nama, sa ovakim nečim svet se nije susreo do sada, te je lakše donositi odluke i mere, a da se ne krše zakoni itd.Međutim najmanje su mi jasne neke pretpostavke učenih ljudi medicine i stručnjaka, prvo maske ne štite pa onda dolazimo u situacju kada su maske obavezne, zatim konstatacija da ovaj virus ne može da preživi visoke tempereture i da ćemo barem na leto imati mir.Polovina Maja nam donisi malo optimizma, brojke počinju da padaju i sam virus nije tema broj jedan u sredstvima informisanja.Taman kada smo se opustili, izašli na izbore, završili iste, kraj juna i početak jula demantuje navode učenih ljudi.Brojke ponovo počinju da rastu, mediji su ponovo zatrpani informacijama o korona virusu. Svet ponovo staje.Na samo da je preživeo visoke temperature, već je i kako su navodili i mutirao i postao još opasniji, i to traje sve do početka avgusta. Nakon toga ponovo ulazimo i neki relatevno miran period, bez mora, plaža i sl ali bez uskraćivanja kretanja.Polovina oktobra i početak novembra nam ponovo donosi jos razorniji period, nikad više ljude u bolnicama, nikada više ljudi u redovima ispred ambulanti za testiranje, ponovo sve izgleda mračno, bez svetla na kraju tunela.

U tom trenutku farmaceuti celog sveta su uveliko u fazi testiranja vakcina, i sada već sredinom decembra počinju prve masovne vakcinacije.Međutim, kako ja kao običan čovek, laik, da budem siguran da će vakcina biti apsolutno bezbedna, kako da znam pored svega ovog gore kome da verujem, kako će vakcina da deluje na naš organizam kroz dve-tri godine? Na to pitanje mislim da niko nema odgovor, osim ako nije putovao kroz vreme, pa ja tamo negde video da je to sigurno.Međutim, želeo bih da verujem nauci, da verujem doktorima da jeste bezbedna, neosporavam ljihov rad i zalaganje ali sam toliko sluđen ovom situacijom da je to jezivo, da sve što pročitam uzimam sa nekom dozom rezerve. Ljudski život jeste neprikosnoven, i nema cenu. Međutim, nemoguće je okrenuti glavi od ekonomskih posledica, koje se već osećaju, a koje će tek biti.Od čega će ljudi poput kuvara, konobara, muzičara, vodiča, plaćati račune, kirije? Bilo bi bezobrazno da sada kažem kako država ćuti, šta god mislio, ipak je država dosta učinila da ta ekonomska kriza bude što bezbolnija, ali svaka kasa ima svoje dno.
Očigledno je da nas čekaju teška vremena, i da je jedini način da preživimo ovo ludo vreme, tako što ćemo biti složni, tako što ćemo poštovati mere i pokušati da se na najbolji mogući način prilagodimo ovom zlu koje hara planetom.Što se tiče posla, egzistencije. Izgleda da je odgovor za sve, kako se snađeš….I nakon svega opet sam na početku, opet ista pitanja bez odgovra, kome i kako verovati?



 

Continue Reading
Click to comment

Leave a Reply

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

aktuelno

KATASTROFA: Nova divlja DEPONIJA u Kragujevcu ugrožava BEZBEDNOST I ZDRAVLJE građana.

Published

on

By

U Kragujevcu, gradu komunalne katastrofe, kako ga građani često nazivaju divlje deponije nisu nikakva novost.

Gradski ministar za komunalne delatnosti Vladimir Maksimović Maksao čijem (ne)radu stalno izveštavamo ne samo da nije našao za shodno da komunalnu delatnost u ovom gradu unapredi već je očigledno učinio sve što je u njegovoj moći da ona bude dodatno unazađena.

Grad u kom su prljavština i pacovi na svakom koraku, kontejneri na sred ulice, u kom se sekontejneri koriste za komunalni i medicinski otpad, u kom voda ne otiče, sijalice se ne menjaju a trotoari su razlupani divlja deponija deluje kao nešto što je sasvim normalno.

Ipak novonastala deponija na Aerodromu, tačnije u ulici Lazara Mićunovića deluje sasvim nestvarno.



Zabrinuti građani tvrde da ova deponija već više od mesec dana svakodnevno raste u širinu i visinu a paradoksalno je u celoj priči što se deponija nalazi u gradskom naselju i to PORED KONTEJNERA.

Kako dalje naglašavaju zabrinuti građani kontejneri se redovno prazne dok se na deponiju niko ne obazire.


Poslali smo pitanja vezana za ovu ,,ekološku katastrofu“ nadležnim službama.

Odgovor ćemo preneti u celosti.

Continue Reading

fokus

NEVIĐENO: leteo na pet metara iznad Morave kod Trstenika i to- pored mosta! ( VIDEO)

Published

on

Ako ste do danas mislili da su ruski piloti „najluđi“ snimak sa Zapadne Morave kod Trstenika sigurno će poljuljati to opštevažeće mišljenje. Nalet malim avionom ostavio je sve prisutne bez daha na sjajnoj tradicionalnoj manifestaciji „Trstenik na Moravi“ u organizaciji opštine Trstenik.

Avion je proleteo bukvalno na pet-šest metara iznad vode, a da drama bude veća sve se dogodilo na pedesetak metara od železničkog mosta.

Veliki broj građana okupilo se na obalama Morave, a na programu su: čorbijada, trka čamaca, plivački maraton, karneval plovila (revijalnog karaktera), trka beba i karaoke.

Otuda je i performans sa naletom aviona osmišljen kao pozdrav učesnicima Trsteničkog kotlića.

Svoje predstavnike u kuvanju riblje čorbe imao je i Vojni sindikat Srbije.

Pogledajte ekskluzivan video: 

VIDEO: A i atmosfera je bila sjajna…



ucentar.rs

Continue Reading

fokus

Ipak je on KRALJ bankara-pljačkaša! Odšetao sa 1,44 miliona evra u Kragujevcu!

Published

on

Bankari M.M (61) iz Kragujevca i S.D. (60) iz Topole koji su uhapšeni od strane Odeljenja za borbu protiv korupcije MUP-a u protekle dve nedelje pod sumnjom da su proneverili u svojim bankama oko 430 hiljada evra- ipak su amateri za Aleksandra Spasića iz Kragujevca! On je 2008, godine ušao u anale crne hronike. Detalji filmske priče o kojoj je godinama brujala cela Srbija, posle koje je odrobijao krađu 1,44 miliona evra iz banke- još uvek su nedorečeni! Sam se prijavio policiji!

Ali krenimo redom.

Odavde je odneo 1,44 miliona evra

Bivši bankar  Spasić (42) u junu 2008. išetao iz Rajfajzen banke sa torbom punom para . Iste večeri se sam prijavio, pa terao policajce da rešavaju zagonetke kako bi im otkrio gde je novac. Posle robije se osamio na selu

Spasić je u junu 2008, dok je radio kao blagajnik u Rajfajzen banci u Kragujevcu, mirno išetao iz ekspoziture sa 1,44 miliona evra u putnoj torbi. Iste večeri se sam prijavio, a zatim je danima zavitlavao policajce, terajući ih da rešavaju zagonetke i mozgalice kako bi im otkrio gde je novac.

Najveći deo novca je pronađen, ali zauvek je nestalo 65.000 evra i 14.000 švajcarskih franaka i samo Spasić zna gde su te pare. Nakon što je odrobijao devet godina, kako saznaje Informer, Spasić se povukao na jedno seosko imanje i niko ga već dugo nije video u Kragujevcu.

Ova filmska priča počela je pre 13 godina, kad su Spasića pritisli emotivni problemi zbog razvoda braka, pa je rešio da uradi nešto spektakularno, o čemu će pričati cela Srbija!

Po izlasku iz zatvora Spasić je i u februaru 2017. opljačkao benzinsku pumpu u Ravnom gaju kod Knića, ali policija ga je ubrzo uhapsila sa plenom od 15.000 dinara i 50 evra. Pored novca, pronađeni su i fantomka i replika pištolja. Zašto je to uradio, samo on zna…

Svedoci kažu da je on  danima dolazio na posao sa putnom torbom, govoreći kolegama da zbog razvoda postepeno iznosi stvari iz stana i to nikom nije bilo sumnjivo. Na dan pljačke, 7. juna 2008, oko 11 sati, Spasić je ušao u trezor, jer je kao blagajnik imao pristup novcu, pa je sve pare koje je tamo zatekao stavio u putnu torbu i mirno išetao iz banke.

Prema njegovim rečima, pljačka je primećena tek oko 16 sati i odmah je obaveštena policija, a utvrđeno je da je odneto 928.000 evra, 533.000 švajcarskih franaka, 291.000 američkih dolara i 5.000 dinara.

Inspektori su strahovali da je Spasić već napustio zemlju, jer je imao pet sati prednosti za bekstvo, ali proverama je utvrđeno da osoba sa tim imenom nije prelazila granicu. U međuvremenu, inspektori su pokušavali da lociraju Spasićev telefon i ustanovljeno je da se on kretao okolinom Kragujevca, a zatim se uputio prema Čačku.

 

Zagonetke i rešenja

* Kralj ima deset podanika. Oni kralju svake godine donesu po deset poluga zlata, koje su sve teške po kilogram i iste su veličine. Špijun je obavestio kralja da jedan od podanika pravi sto grama lakše poluge, jer je gustina zlata u polugama manja. Kralj je samo jednim merenjem na vagi uspeo da sazna koji od podanika je zakidao na težini poluga. Kako je to uspeo samo jednim merenjem?

Rešenje: Kralj je od prvog podanika uzeo jednu polugu, a od svakog sledećeg po jednu više, da bi od poslednjeg uzeo svih deset poluga. Sve ih je istovremeno stavio na vagu. Ako bi zafalilo sto grama zlata, to bi značilo da je prvi podanik bio prevarant. U slučaju da je falilo dvesta grama, prevarant bi bio drugi podanik i tako redom do desetog, kome bi falio ceo kilogram.

* Žena sprema hranu za muža. On stiže kući i, dok pere ruke, žena slučajno zakači kutiju sa solju i sva so upadne u šerpu u kojoj je spremala mužu obrok. Muž zatim seda za sto, uzima hranu, počinje da jede i kaže ženi: ‘Daj mi malo soli.“ Koja je to hrana koja je posle pune kutije soli ostala neslana?

Rešenje: Žena je u šerpi kuvala jaja.

 

– Policajci su na putu za Čačak zaustavili taksi vozilo, u kom je bio Spasićev telefon, ali on nije bio u tom autu! Taksista je rekao inspektorima da mu je jedan mladić dao 5.000 dinara da neko vreme vozi njegov telefon po okolini grada i da u jednom trenutku krene za Čačak. Međutim, na telefonu je bila poruka upućena šefu kriminalističke policije u Kragujevcu: „Vidimo se večeras tamo gde je sve počelo“ – svedočili su učesnici istrage.

Policajci su očekivali da će se Spasić iste večeri vratiti u banku i da će ih tamo sačekati, ali vickasti Aleksandar je zapravo otišao u kragujevački klub „Trezor“ i odatle ih je pozvao i predao se.
Tada i ova priča dobija neverovatne i komične zaplete.

– Spasić je u policijskoj stanici priznao da je ukrao novac. Kazao je da mu se smučilo to što ga je ženina familija stalno omalovažavala i ponižavala, pa je hteo da im pokaže da može da uradi nešto veliko, da mirno išeta iz banke sa torbom punom para i da nikom ne zafali dlaka s glave! Kazao je inspektorima da je pare zakopao u unapred pripremljenih šest rupa u spomen-parku Šumarice i odmah su tamo upućene policijske ekipe, koje su pronašle kese sa parama. Sav novac je stavljen u džak, koji je bio težak oko 20 kilograma, pa je pod jakim obezbeđenjem odnet na brojanje. Tada je ustanovljeno da fali oko 100.000 evra u raznim valutama – rekao je naš izvor.

Kad su inspektori pitali Spasića gde je ostatak para, usledio je novi šok! Aleksandar im je hladnokrvno rekao da će im dati lokaciju sedme rupe, ali samo ako reše zagonetku u roku od 20 minuta.

 

Bilans pljačke

Odneto iz banke:
928.000 evra
533.000 franaka
291.000 dolara
5.000 dinara

Nađeno:
1,34 miliona evra u raznim valutama u šest rupa u parku, a zatim još 51.000 franaka

Nestalo:
65.000 evra
14.000 franaka

 

U celoj Srbiji i pročulo se da je deo ukradenih para nestao! U Kragujevcu je počela prava „zlatna groznica“, mnogi su lutali po Šumaricama nadajući se da će pronaći novac, a onda je usledio novi obrt.

Radnik koji je radio na uređenju Slovačkog groblja u Šumaricama pronašao je 50.000 švajcarskih franaka i predao ih policiji. U međuvremenu je još 1.000 franaka otkriveno u poštanskom sandučetu Spasićeve bivše supruge. Ostatak od 65.000 evra i 14.000 švajcarskih franaka nikad nije nađen i samo Spasić zna gde su završile te pare.

Protiv Spasića je podignuta optužnica u avgustu 2008. godine i zatim je počelo suđenje, tokom kog je Aleksandar bio na slobodi. Psihijatrijskim veštačenjem je utvrđeno da je bio uračunljiv u vreme pljačke i da se radi o veoma inteligentnoj i maštovitoj osobi.

Osuđen je na devet godina zatvora, a nakon što je izašao iz zatvora, opet je imao problema sa zakonom. Nakon toga je otišao na jedno seosko imanje kod Kragujevca, a u naselju Bubanj, gde mu žive ćerka i sin, niko ga godinama nije video.

 

„Puko mi je film“- ISPOVEST Spasića za PRESS 2008.godine… 

Aleksandar Spasić (29), blagajnik Rajfajzen banke, izveo je 7. juna 2008. pljačku stoleća u Kragujevcu! Spasić je iz trezora filijale svoje banke odneo 1,4 miliona evra, a onda se iste večeri predao u kragujevačkom kafiću „Trezor“! Spasić, koji je u međuvremenu pušten iz pritvora, u ispovesti za Press kaže da je imao milion razloga za milionsku pljačku – razvod braka, odvojen život od svoje dece i priče da će zbog navodnog nasilja u porodici dobiti otkaz u banci.

Aleksandar Spasić kaže da mu je jednostavno puk’o film i da nije mogao da istrpi nepravdu.
– Nema blagajnika koji nije maštao o tome da odnese milione koji mu prolaze kroz ruke. Onda se preračuna šta ga čeka i šta gubi, i odustane. Nisam odustao jer sam malo šta mogao da izgubim a da to već nisam izgubio – počinje ispovest Aleksandar Spasić.

– Razveo sam se prošle godine od žene koju volim od svoje četrnaeste godine. Pre šest godina dobili smo ćerku Anu, a 2006. rodio se i sin Stefan. Međutim, od početka našeg braka imao sam problema s njenim roditeljima. Svakodnevno smo se svađali, nije nam išlo. Žena je sve vreme bila između mene i roditelja. Na kraju je izabrala njih. Nekada ljubav nije sve što je potrebno ljudima da bi ostali zajedno. Prilikom jedne svađe, u besu sam rekao tastu da pazi šta radi, da se neće vratiti nazad u Ameriku, gde živi. Onda sam napravio grešku i suprugu počupao za kosu. I to je bio kraj. Tast je podneo protiv mene krivičnu prijavu. Optužen sam za nasilje u porodici. Nakon te svađe, 12. aprila 2007, krstili su bez mog prisustva sina Stefana. To me je skroz slomilo – objašnjava Spasić.– U međuvremenu smo se razveli, viđao sam decu vikendom. Prvi put kada sam, kao vikend otac, sina uzeo u naručje, plakao je tri sata. Dete me je zaboravilo! Imao je tek 13 meseci. Ali, to nije bilo sve. U banci je počelo da se priča da ću zbog krivične prijave izgubiti posao. To je bila poslednja kap! Ako već hoće da me izbace, neka bar imaju dobar razlog. Poniziću ih i vratiću im novac. Eto im razlog za otkaz – priča naš Aleksandar.
Naš sagovornik kaže da je petnaest dana razmišljao o pljački. Čekao je da bivša žena i deca odu na more.
– U subotu, 7. juna, došao sam na posao i pokazao kolegi iz obezbeđenja torbu u kojoj su bile dečje stvari. Oko 10 časova pogledao sam torbu i pare u trezoru! Srce mi je tuklo kao ludo! Tri puta sam duboko udahnuo. Jedan, dva, tri… I počeo da pakujem pare u torbu. Znoj mi se slivao niz leđa. Računao sam da je subota, šef nije tu, kolega na kameri čita novine… Izašao sam iz banke s milion i po evra bez problema!
– Na ulici sam pomislio šta bih radio da sam policajac. Locirao bih blagajnikov telefon! Napisao sam poruku: „Vidimo se večeras tamo gde je sve počelo da popijemo piće.“ Opljačkao sam trezor, a uveče sam planirao da se predam u kafiću „Trezor“. Taksisti sam dao 5.000 dinara i rekao mu da telefon vozi u Čačak. Tada sam samo mislio na to da policija ne sme da me uhvati s novcem pre nego što se predam. Seo sam u automobil, odvezao ga blizu parka Šumarice i u odelu i cipelama krenuo u šumu u kojoj sam na nekoliko mesta zakopao novac. Da pare nisam predao, nikada ga ne bi našli!
Kada je Aleksandar uveče krenuo u kafić „Trezor“, pljačka banke bila je udarna vest na televiziji, znalo se koga policija traži. Spasić je upao u kafić, seo i naručio duplu „viljamovku“.

 





ucentar.rs/K. R./press foto: pronskrin/društvene mreže

Continue Reading

Najpopularnije